Odvajaju li se bebe koje su dugo na prsima teže od mama? Ne, naprotiv, djeca koja su dugo dojena, koja rastu u zdravom i poticajnom okruženju, osjećaju sigurnost, toplinu i ljubav pa lakše prebrode stresne situacije u kasnijem...

Napreduju li bebe koje doje slabije od beba na umjetnoj prehrani? Nikako, novija istraživanja pokazala su da je napredak u prvim mjesecima života beba na prsima čak i...

Može li svaka majka dojiti? Gotovo svaka majka može dojiti, osim ako se radi o kroničnim stanjima koja su kontraindikacija (zarazne bolesti, maligne bolesti, neki lijekovi, psihičke bolesti i druga patološka stanja), ali to je iznimno rijetko. Ipak, dojenje ponekad nije jednostavno i ne događa se spontano, ali može se naučiti. Postoje trudnički tečajevi, literatura i edukacija za vrijeme poroda, patronažna služba na terenu, izabrani pedijatri i skupine za potporu dojenja koji mogu uvelike pomoći ako mama naiđe na neki...

Koje su posljedice odlaska u vrtić? U dječjim zajednicama česte su epidemije virusnih i bakterijskih bolesti. Najčešće su to respiratorne bolesti, tj. bolesti dišnog sustava, upale uha i grla, ali i bolesti popraćene proljevom ili osipom. Djeca koja ne pohađaju vrtić ne obolijevaju tako često kao vrtićka djeca. Ako su i bolesna, djeca koja ne pohađaju vrtić uglavnom imaju virusne infekcije koje brže prođu, a rijetko se kompliciraju bakterijskim infekcijama i rjeđe uzimaju antibiotike. Vrtićka djeca češće posjećuju pedijatrijske ordinacije gdje se zbog gužvi i dugih čekanja izlažu i mogućnosti dodatnih infekcija u natrpanim čekaonicama, hitnim službama bolnica jer su već svakako bolesna. U djece koja pohađaju vrtiće, bolesti se češće kompliciraju i težeg su tijeka, a i češća je primjena antibiotika. Virusni infekti kojima obično započinje većina respiratornih bolesti, kod njih se češće komplicira bakterijskim superinfekcijama, pa je uvođenje antibiotske terapije nužno. Najčešće bakterije respiratornog trakta u vrtićima su Haemophilus influenzae, Streptococcus pneumoniae (pneumokok) i Moraxella (Branhamella catarrhalis). One su uobičajeni nalaz u brisovima nosa većine vrtićke djece. Mnoga se od njih s vremenom naviknu na bakterije i one, iako pozitivne u nalazu brisa nosa, ne izazivaju bolest. To je tzv. kliconoštvo. Prema mišljenju stručnjaka, pedijatara i epidemiologa, djeci koja su zdrava, a imaju pozitivan nalaz brisa na bilo koju od tih bakterija, nije potrebno davati antibiotike. Ali svakako valja imati na umu da postoji mogućnost da se bakterija „razbukta“ kada djetetu iz bilo kojeg drugog razloga padne imunitet. Tada se svakako mora uzimati antibiotik. Mnoge se kronične bolesti manifestiraju kada je dijete učestalije i teže bolesno i kada mu padne imunitet. Roditelji vrtićke djece češće izostaju s posla zbog bolesti...

Specifičnosti dječje dobi Imunosustav predškolskog djeteta, posebno onoga dobi do 3 godine, iznimno je osjetljiv jer je u fazi intenzivnog razvoja. Svi štetni čimbenici, i psihički i fizički, mogu narušiti djetetovo zdravlje. I starije dijete osjetljivo je na infekte, ali se organizam lakše može obraniti jer je njegov imunitet već nešto zreliji, pa su bolesti u toj dobi rjeđe i lakše se izliječe. Naravno da se dijete ne može izolirati od svijeta oko sebe, ne možemo ga držati „pod staklenim zvonom“, ali što je dijete starije, sve lakše prođe. Odvajanje od roditelja, posebice od majke, velik je problem za svu malu djecu. Dijete se često osjeća tužno kada ga majka ostavi u vrtiću jer ne razumije da će se vratiti i doći po njega nakon posla. Malo dijete nema sposobnost apstraktnog razmišljanja, a pojam o vremenu ne može shvatiti. Mnoga djeca u prvo vrijeme plaču kada ih roditelji ostavljaju u vrtiću. Neka plaču kraće, neka duže, neka se iznimno teško prilagode. Posebnost rane dječje dobi koja pogoduje širenju infekcije jest i to da malo dijete istražuje svijet oko sebe stavljajući igračke u usta, koje potom dodaju drugoj djeci koja ih stavljaju sebi u usta. Neka djeca imaju dudice varalice koje ponekad podijele sa svojim vršnjacima... Kad je dijete nesretno i nezadovoljno, imunitet je kao i kod odraslih pod stresom – oslabi i infekcije se brže šire. Ponekad se vidi da su djeca koja su se teže prilagodila na vrtić češće bolesna. Češće izostaju, a kada se vrate, proces prilagodbe započinje ispočetka. Zbog toga što se dijete ne može odmah prilagoditi na sve što ga čeka u vrtiću, prvi tjedan dolazi po nekoliko sati na dan, čak neko vrijeme ostaje i roditelj uz njega. To je razdoblje privikavanja i kod većine djece prođe dobro, pa dijete lijepo prihvati vrtić. Roditelji moraju biti strpljivi, ponekad i odlučni, unatoč tome što će u početku dijete plakati kad se odvaja od majke. Odgojitelj će ga preuzeti, znat će ga utješiti, zainteresirati za neku novu igračku, posvetiti mu više pozornosti. Dobro je da dijete uza se ima kakvu dragu igračku, krpicu, čak i dudu varalcu ako ne može bez nje, kako bi se utješilo. Naravno da je ponekad to bolno i teško i za roditelje i za dijete. Neka djeca uistinu teže prihvate odvajanje i novu sredinu sa svime što ona sa sobom nosi, pa se često kod kuće primijeti mokrenje u krevet kod djece koja su to prestala, potreba za dudom varalicom, češće buđenje noću uz plač, odbijanje hrane, nehotično ispuštanje stolice, čupkanje i frkanje kosice, neuobičajeno agresivno ponašanje bilo doma bilo u vrtiću. Neka djeca počnu gristi ili tući drugu… Na sreću, to se ne događa tako često, a ako se dogodi, postoji stručni tim koji se sastoji od psihologa, pedagoga, zdravstvenog voditelja, ponekad i logopeda. Jako je važno da roditelj može konzultirati nekoga od stručnjaka čim primijeti bilo kakve promjene u ponašanju...

Što vas očekuje u kolektivu sastavljenom od većeg broja male djece? Djeca su po prvi put u većim skupinama, što je pogodno za brzo širenje epidemija jer su duže izloženi infektima. Skupine su često pretrpane (neprimjereni uvjeti, vrtića je u nekim dijelovima grada premalo) pa su djeca u vrlo bliskom kontaktu, što također pogoduje širenju infekcije. Ponekad su to stari vrtići, vrtići u prostorima koji nisu namijenjeni za to... Zdravstveni voditelj jedini je zdravstveni djelatnik u cijelom vrtiću. Nekada su u jaslicama radile i medicinske sestre koje možda nisu bile dovoljno educirane u odgojnom dijelu, ali su dobro obavljale njegu djece jasličke dobi, dobro su mogle prepoznati prve simptome bolesti, znale su kako treba postupiti kada se pojave simptomi bolesti, tj. svakako su bile bolje educirane u zdravstvenom...

Moja kći rođena je u 37. tjednu uredne trudnoće, porođajna težina 2610 g, dužina 47 cm, Apgar 10/10, 2. dan otpuštena iz rodilišta. Na prvoj redovitoj kontroli s mjesec dana imala je 1400 g više i narasla 7 cm i do tada je isključivo dojena. S 2 mjeseca i tjedan dana završili smo na hitnoj zbog prehlade i po našemu mišljenju laringitisa. Ispostavilo se da ima lakšu infekciju dišnih puteva i jako tešku srčanu manu. Nakon nekoliko dana intenzivne njege primljena je na odjel i jela je koliko su joj davali hrane na bočicu. Nažalost, kilaža joj je tada bila ista kao i s mjesec dana. Nakon još jednoga tjedna počela je slabije jesti i umarati se. Za koji dan navršit će 4 mjeseca i već 10 dana prima novu terapiju: Lasix, Aldactone i Enap, ali i dalje ne jede dovoljno, a mišljenja smo da to nije uzrokovano njezinom bolešću. Sad jede otprilike 450 ml adaptiranog mlijeka na dan (nažalost, mlijeko je otišlo), ponekad nešto više u puno manjih obroka, ali ne umara se jedući, nego protestira i gura bočicu jezikom van kad se malo zasiti ili uopće ne dopušta da joj se stavi u usta. Dosta je muče vjetrovi, gotovo za svakog obroka i nakon njih. Pazim kad joj dajem hranu da ne guta zrak, ali kako se često protivi bočici, vjerojatno ga se ipak naguta. Po izlasku iz bolnice imala je sondu kako bi pojela dovoljno, ali ju je iščupala, pa sad pokušavamo postići da dovoljno pojede sama. Očigledno je da je gladna i zbog toga dosta nemirna i plačljiva, ali opet lijepo spava kad zaspi. Ima urednu stolicu i uvijek mokru pelenu. Imala je mliječac, ali sad ga više nema. Možete li nas posavjetovati kako postići da pojede dovoljno ili postoji li kakva kaloričnija hrana, da beba počne napredovati na kilaži. Hvala puno unaprijed! S obzirom na to da se radi o kronično bolesnom dojenčetu, s prehranom trebate biti vrlo strpljivi. Kako nema više majčina mlijeka, naravno da je morate hraniti adaptiranim. Dobro je davati manje količine, ali češće. U neke mliječne obroke možete stavljati malo rižinih pahuljica, da povećate kalorijsku vrijednost. S obzirom na to da je bebi već 4 mjeseca, a nije na prsima, možete pokušati dati i voćne ili mliječne kašice u koje ćete eventualno dodati i rižine pahuljice ili neke žitarice. Dobro je da pokušavate izbjeći sondu, ali ako napredak na težini ne bude zadovoljavajući, vjerojatno će se morati tako hraniti. Postoje još i pripravci koji su namijenjeni za kronično bolesnu dojenčad, ali bih vam savjetovala da se konzultirate s...

Poštovana, moj sinčić navršio je 4 mjeseca, ima tešku srčanu manu koja je operirana u dobi od 2 tjedna i ustanovljen mu je gastroezofagealni refluks. Rođen je težak 2620 g, sada teži nešto više od 4 kg. Dnevno jede 5 – 7 puta po otprilike 80 – 130 ml. Ima puno problema s vraćanjem mlijeka, s tim da još veći problem predstavljaju lijekovi koje mora piti zbog srca. Npr. aspirin, koji bi se trebao piti nakon jela, „digne“ mu želudac čak i 2 i pol sata nakon hranjenja pa mu ga dajemo prije jela iako znamo da to nije dobro. Uzima redovito zaštitu za jednjak, ali čini mi se da mu to nije od velike pomoći. Uzimao je Lansoprazol, Ranitidin, Famotidin... Znam da bi dijete trebalo piti tekućine, vode i čaja, ali kad mu dam, odmah mu sve izađe van pa mi se čini da nema smisla jer zajedno s vodom ili čajem izađe i mlijeko ili lijekovi. Počela sam s nadohranom tako da mu dajem nekoliko žličica kašice od jabuke, mrkve, kruške, a nakon što ih je prvi put izbacio, prestala sam mu davati sokove. Navečer dobije žlicu prosenih pahuljica u mlijeko, ali ne čini mi se da ga to zasiti, a nekada zna jako plakati nakon toga. Molim vas da mi kažete kako bih mu trebala organizirati prehranu s obzirom na to da nikako ne može zadržati tekućinu. Hranim ga polako i uz stanke kako bi mogao podrignuti, ali i dalje po cijele dane bljucka, ponekad i u velikim količinama (mlijeko bude sirasto i smrdi na kiselinu). Unaprijed hvala. Pošto se radi o bolesnoj bebi, puno je teže preporučit vam nešto sigurno čega se možete pridržavati. Najbolje je ovako kao što ste i vi već počeli, isprobavati malo-pomalo i micati onu prehranu koja mu ne paše (npr. voćne sokove), a davati ono što mu odgovara. Probajte mu davati kašice s rižinim pahuljicama koje se malo zgusnu, jednako tako možete mu davati i mliječne obroke. U dobi od 4 mjeseca trebao bi imati 3 – 4 mliječna obroka i 2 – 3 voćna, s 5 mjeseci može i jedan od povrća, a onda smanjiti mliječni. Tekućine dobije kroz mliječni obrok, a i u voću ima tekućine. Možete mu ponuditi malo vode ili čaja na kapaljku, po nekoliko kapi, tek toliko da ipak dobije nešto tekućine. Preporuka je također da se javite nutricionistu (mislim da postoji pri svakoj klinici za dječje bolesti) kako biste još u detalje prošli...

Imam sinčića dobi 9 mjeseci i nedavno smo išli k pedijatru zbog alergijskog osipa. Umjesto naše pedijatrice bila je neka nova, zamjenska, koja nam je onako usput dometnula da mališan ima treći kapak. Kako nas je time uplašila, molim vas da nam pojasnite o čemu se radi i je li to opasno. Zašto nam naš pedijatar to već nije napomenuo? Hvala. „Treći kapak“ u dojenačkoj dobi nije bolest. To je fiziološko stanje koje će se promijeniti otprilike dok dijete navrši godinu dana. Tada kažemo da će se oko „otvoriti“, pa će se bolje vidjeti ako dijete ima bilo kakvu anomaliju vidnog sustava. Treba pričekati, a vaš će vas pedijatar, ako to bude potrebno, na vrijeme uputiti...

Imam sina dobi 10 mjeseci i nedavno smo primijetili nekakve kvržice na zatiljnoj kosti, u ravnini uha. Dvije s desne strane i jednu s lijeve. Tvrde su i malene, ali imam osjećaj da se povećavaju. Što bi to moglo biti? Kada izbijaju zubići ili je beba prehlađena, mogu se povećati limfni čvorići. Pratite i u slučaju da se naglo povećaju, javite se pedijatru na...