Odaberi kategoriju pitanja roditelja koja te zanima i saznaj savjete koje su zaprimili

Moj sin ima 2 godine, uvijek je bio dobro i poslušno dijete, prve riječi izgovorio je navršivši 10 mjeseci, a u zadnja dva mjeseca intenzivno usvaja nove riječi. Društven je i jako se voli igrati s djecom. Još uvijek ne ide u vrtić. U zadnjih desetak dana zamijetila sam u njegovu ponašanju određeni oblik autoagresije. Ako je jako nervozan ili mu nešto ne dopuštam, počne vrištati i rukicama se tući po glavici, točnije po ušima. Prije dva tjedna zbog bolesti je bio na liječničkom pregledu, gdje su bili grubi prema njemu i lakše ga ozlijedili, a on je počeo vrištati kao nikada do tada. Zanima me je li to možda povezano s tim njegovim ponašanjem, je li doživio kakav šok ili je jednostavno zločest? Kako bih se trebala postaviti prema njemu u takvoj situaciji?Trebamo li posjetiti neuropedijatra ili psihologa? Jako sam zabrinuta. Unaprijed hvala.

To svakako može biti posljedica neugodnih događaja koje je dijete nedavno proživjelo, ali može postojati i neki drugi uzrok. Ako je to reakcija na nedavni posjet liječniku, vjerojatno će se s vremenom situacija smiriti, tj. dijete će se početi normalno ponašati. Ako se to ne dogodi, svakako se morate obratiti svom pedijatru, koji će ga uputiti odgovarajućem liječniku specijalistu ako je to potrebno.

Naša je kći od rođenja zahtjevna beba. Živimo u kući s bakom i djedom i svi se njome bave. Puno je na rukama, ponekad i cio dan. S njom se sve radi, puno joj se priča. Od malena je bila cendrava, ali to smo pripisivali zubićima i grčevima. Noću se zbog dojenja budila i po 10 puta, a odlazak na spavanje predstavlja barem dvosatnu borbu. Najčešće zaspi na rukama. Danju ne voli spavati. Prije otprilike mjesec dana počela je pružati otpor pri presvlačenju, stavljanju na leđa. Počne se bacati i vrištati. Ponekad počne cendrati i vrištati, i tada ne pomaže nosanje jer nas odguruje, ne želi sama sjediti ili ležati, a ako joj se ponudi kakav predmet, živčano ga baca. Sinoć smo je pustili da se ispuše na podu. Vrištala je dok nije pocrvenjela, ali bez suza, lupajući rukama i nogama po podu. Majka ju je podigla, ali ona je i u naručju nastavila vikati i glavicom lupati po maminu ramenu. Ispad bijesa trajao je dva sata prije nego što je zaspala. Navečer se dva puta probudila vrišteći i dižući ruke da je se podigne. Nije bolesna, pedijatar ju je pregledao dan prije. Sita je. Priznajemo mogućnost da je umorna, ali svaki naš pokušaj uspavljivanja završio bi još jačim vrištanjem. Na izmaku smo snaga i ne znamo kako se postaviti prema ovom problemu.

Ako se sve navedeno učestalo ponavlja, mora se napraviti obrada. Prvo pregled kod neuropedijatra, a ako je sve u redu, pregled i savjetovanje kod psihologa.

Prije mjesec dana rodila sam sina koji isključivo doji i odlično napreduje. Kada se uznemiri i plače, ne može ga smiriti ništa osim dojenja (dudu varalicu odbija). Kada plače, vrlo brzo se zacrveni pa pomodri, zgrči se i nekoliko sekundi ne udiše zrak. Može li ovo ponašanje ostaviti posljedice, odnosno što mi preporučujete u ovakvim situacijama jer nisam uvijek u mogućnosti odmah ga staviti na dojku? Unaprijed hvala na odgovoru!

Ako se to javlja češće, preporučujem pregled neuropedijatra. Nije baš uobičajena pojava da beba koja plače poplavi i prestane disati ako se ne stavi isti tren na prsa.

Mom sinu je 19 mjeseci i još uvijek ništa ne govori pa čak ni „mama“ ni „tata“, apsolutno ništa. S 9 mjeseci znao je pokazati sve ručicom, gdje je mama, tata i sve ostalo, a onda je odjednom postao nezainteresiran za sve. Sada ne obraća pozornost ni na što od onoga što ga upitam. Rijetko se kad odazove na svoje ime. Ne znam što da radim, trebam li se nekome obratiti za pomoć ili je još rano? Prohodao je navršivši 16 mjeseci, ima gotovo sve zube i dobro jede, samo me zabrinjava njegov govor. Unaprijed se zahvaljujem.

Svakako treba napraviti obradu, ispitati sluh i dalje se dogovoriti za praćenje i tretman.

Pozdrav, imam sina od 20 mjeseci, živahan je, razumije sve što ga se upita, ali odgovara nekim svojim jezikom. Zabrinuta sam zbog toga što njegovi vršnjaci već uvelike pričaju, a on još uvijek ne. Zna reći nekoliko riječi, i to lijepo, ali kada izgovori jednom, poslije dugo ne želi ponoviti. Pedijatar kaže da je to normalno za njegovu dob. Inače, fontanela mu se zatvorila s navršenih 6 mjeseci, plašim se da možda nije kakva posljedica toga. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Unaprijed zahvalna.

Najvjerojatnije se radi o sporijem razvoju govora kod vašeg djeteta. Ako do druge godine ne progovori bar nekoliko riječi sa značenjem, treba potražiti savjet logopeda.

Poštovana, imam sinčića starog točno 6 mjeseci. Rođen je 5 tjedana ranije, na porodu je imao 1450 g i 41 cm. Danas ima 6 kg i 62 cm. Sve vrijeme isključivo je dojen. S obzirom na to da beba još ne sjedi (nije ni blizu toga) niti drži čvrsto glavicu, kada da počnemo s dohranom?

Bez obzira na motorički razvoj, možete polako početi s dohranom uz redovitu medicinsku gimnastiku. Postavite bebu u povišen položaj i pokušajte joj ponuditi voćne kašice na žličicu. Ništa ne forsirajte. U vašem je slučaju sada ipak najvažniji motorički razvoj bebe, a s nadohranom pokušajte pa ćete vidjeti kako beba podnosi nove okuse.

Imam sina koji je nedavno napunio 4 mjeseca. Rodio se u 38. tjednu, 3005 g i 46 cm, Apgar 10/10. Na pregledu s 4 mjeseca imao je 8 kg i 66 cm. Pedijatrica je zadovoljna napretkom, rekla je da možemo početi s kašicama, što smo i učinili i on je to prihvatio. Nije dojen, na Hippu je, ultrazvuk kukova u redu, liječnica je rekla da je lijepo okošten i sve dobro formirano. Primijetila sam kako mu, kada ugleda nešto što mu privuče pozornost, nešto čega bi se htio domoći, lagano počnu drhtati ruke. To ne traje dugo, svega 1-2 sekunde… Je li to možda od uzbuđenja što je ugledao nešto novo, zanimljivo, pa želi do toga? Podrhtavanje rukica zna se dogoditi i kada počne plakati. Unaprijed hvala na odgovoru!

Podrhtavanje rukica je tremor, može se javiti kada se beba uzbudi, ali u dobi od 4 mjeseca nije uobičajeno. Ako se to bude često ponavljalo, potrebno je otići na pregled k neuropedijatru.

Curica mi je stara 2 godine i još uvijek joj je otvorena velika fontanela. Taj otvor nije velik. Manji je od jagodice kažiprsta i polako se zatvara. S curicom je sve u redu: normalno priča, propuzala je s 9 mjeseci, prohodala s 12 mjeseci, trči, penje se, pila je vitamin D do navršenih 18 mjeseci, normalne je težine i visine, raznovrsno se hrani, radi sve, pa i više, kao njezini vršnjaci, redovito smo išli na preglede i sve je u najboljem redu, ali mene brine ta rupica. Molim vas, odgovorite mi koliko je to zabrinjavajuće, treba li otići na pregled k neuropedijatru ili da još malo sačekamo, čitala sam da je granica zatvaranja do 2 godine, ali, opet, svako je dijete posebno. Unaprijed hvala.

Fontanela se obično zatvori između jedne i dvije godine. Kod neke je djece nešto duže otvorena, ali ako vam se čini da se smanjuje (zatvara), a dijete se lijepo razvija, možete još pričekati.

Imam kćer staru 16 mjeseci i primjećujem da joj je još uvijek otvorena fontanela (nezgodno je procijeniti veličinu otvora, ali je svakako manji od debljine vrha kažiprsta). Kojom brzinom fontanela srasta i je li moguće predvidjeti hoće li mojoj kćeri fontanela srasti u granicama normale? Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed zahvaljujem!

Bebicama se fontanela zatvori oko godine dana, do godinu i pol trebala bi već biti zatvorena, ali neka djeca imaju otvorenu fontanelu i do navršene druge godine. Najvažnije je pratiti, kontrolirati kod pedijatra, mjeriti opseg glave.

Imam sina koji će uskoro navršiti 3 mjeseca. Rođen je opsega glave 35 cm i na zadnjem pregledu opseg glave bio je 39 cm, dakle nakon 2 i pol mjeseca povećao se 4 cm. Pedijatrica je rekla kako ima malu glavu i da mu se navodno velika fontanela brzo zatvara (uzmimo u obzir da i suprug i ja imamo sitnije glave), da mu smanjim unos kapi D3 (s 4 na 3 dnevno). Napomenula je nešto što me je jako uplašilo, a to je da ukoliko njemu te kosti tako brzo zarastu, tj. ako glavica ne bude rasla, da se takvo što rješava kirurški, da se režu kosti glave kako bi se mozak mogao razvijati. Koliko u tome ima istine? Ne razumijem, znači li to da njemu glavica ne raste brzinom kojom bi trebala, pa se mozak ne može razvijati i da upravo zbog toga postoji mogućnost za zahvat? Jer on je izvrsna beba, što i sama pedijatrica potvrđuje.

Budući da se bebi za sada glavica uredno razvija, opseg glave raste kako bi trebao i nema razloga za zabrinutost. Vaša pedijatrica će i dalje mjeriti opseg glave i pratiti psihomotorni razvoj djeteta te će svakako reagirati ako bude bilo kakvih odstupanja. Po ovome što ste rekli, za sada nema indikacija za bilo kakve pretrage ili bilo kakve kirurške zahvate.