Prava trudnica, rodilja, roditelja i djece iz sustava socijalne skrbi- littledot

Kratki sadržaj:

Što je socijalna skrb?

Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17) u članku 3. definira socijalnu skrb kao Socijalna skrb je organiziranu djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

Sustav socijalne skrbi podrazumijeva/sadržava cijeli niz prava koja trudnice, rodilje, roditelji i djeca kao korisnici socijalne skrbi mogu ostvariti pod određenim uvjetima i na način utvrđenim Zakonom o socijalnoj skrbi. Osim Zakonom o socijalnoj skrbi, prava koja mogu ostvariti trudnice, rodilje, roditelji i djeca regulirana su i drugim zakonima, kao što je Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17), Zakon o doplatku za djecu (Narodne novine, broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15 i 58/18) i Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 103/15).

Radi preglednosti i (lakšeg) stjecanja uvida o tome koja prava trudnice, rodilje, roditelji i djeca mogu ostvariti sva su prava u daljnjem tekstu ukratko predstavljena s obzirom na zakonsku osnovu (zakon, pravilnik) koja ih propisuje. Osim toga, donose se osnovne informacije o službama kojima se možete obratiti radi ostvarivanja navedenih prava.

PRAVA PREMA ZAKONU O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

Koje su vrste prava propisane navedenim Zakonom?

Prema navedenom Zakonu razlikujemo dvije skupine prava: vremenske i novčane potpore.
Vremenske su potpore dopusti, poštede od rada i propisano vrijeme za brigu o djetetu.
Novčane su potpore naknada plaće, novčana naknada, novčana pomoć i jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete. Navedene novčane potpore ne mogu biti predmetom ovrhe ili osiguranja (npr. kredita ili pologa), osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom (prema sudskoj odluci ili rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb radi koristi djeteta za koje su ostvarene).

Tko ih može ostvariti?

Obje vrste prava (vremenske i novčane potpore) ostvaruju majka i otac djeteta, posvojitelj djeteta, skrbnik, udomitelj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj.

Zakon se pod jednakim uvjetima primjenjuje na bračnu i izvanbračnu zajednicu, kao i na roditelje ili njima izjednačene osobe koje se brinu o djetetu, a koje se ne nalaze u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. Međutim, roditelji se razlikuju s obzirom na njihov status kao osiguranika te je zakonodavac jasno definirao korisnike pojedinih prava u odnosu na njihov status. Prema navedenom Zakonu korisnici su: zaposleni roditelji (osoba u radnom odnosu kod domaćeg ili stranog poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, osoba s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju zdravstveno osiguranje stranog nositelja zdravstvenog osiguranja, osoba izabrana ili imenovana na stalnu dužnost u tijelima državne vlasti ili u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako za taj rad prima plaću i ako po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, član uprave trgovačkog društva, ako po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, osoba koja je prema propisima o radu sklopila ugovor o stručnom osposobljavanju, bez zasnivanja radnog odnosa i koja, po toj osnovi, ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, roditelj njegovatelj, koji po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te osoba koja pruža njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, te po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja), samozaposleni roditelji, roditelji koji ostvaruju drugi dohodak (na koji su plaćeni doprinosi, a time su obvezno zdravstveno osigurani), roditelji poljoprivrednici (kao glavno zanimanje), roditelji s priznatim statusom nezaposlene osobe te roditelji koji su korisnici mirovine, prava na profesionalnu rehabilitaciju, prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema propisima o mirovinskom osiguranju RepublikeHrvatske, osobe koje se prema propisima iz socijalne skrbi ne smatraju sposobnom za rad ili se prema drugim propisima smatraju uzdržavanom osobom, polaznici redovitog školovanja ili sveučilišnog ili stručnog studija, te osobe koje imaju priznat status zdravstveno osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: roditelj izvan sustava rada).

Također, korisnik je rodiljnih i roditeljskih potpora, pod uvjetom da ima utvrđen status osigurane osobe u zdravstvenom osiguranju, i posvojitelj (prema svojem radnopravnom statusu), skrbnik maloljetnog djeteta ili druga fizička osoba kojem je rješenjem nadležnog tijela dijete povjereno na čuvanje i odgoj (prema svojem radnopravnom odnosu) i, ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu, udomitelj, stranac sa stalnim boravkom. Nadalje, pravo prema navedenom Zakonu mogu ostvariti i stranci koji su prema propisima o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ostvarili status azilanta ili status osobe pod supsidijarnom zaštitom.

Koja prava ostvaruju zaposleni roditelji i samozaposleni roditelji?

Zaposleni/samozaposleni roditelji mogu ostvariti (pod uvjetima i na način propisan Zakonom):

Rodiljni dopust

Pravo na rodiljni dopust, u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih šest mjeseci djetetova života, sastoji se od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta, a može ga ostvariti zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta.

Obvezni rodiljni dopust koristi se u neprekidnom trajanju od 98 dana (28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon djetetova rođenja). Iznimno, ovisno o stanju trudnoće i zdravstvenom stanju, zaposlena ili samozaposlena trudnica može početi koristiti obvezni rodiljni dopust 45 dana prije očekivanog poroda, što utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta, zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih šest mjeseci djetetova života. Međutim, dodatni rodiljni dopust majka može prenijeti na oca djeteta, uz njegovu prethodnu suglasnost, u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju.

Ako je dijete prerano rođeno, obvezni ili dodatni dopust produžuje se za onoliko dana za koliko je dijete prerano rođeno.

Za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100 % osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Roditeljski dopust

Zaposleni ili samozaposleni roditelj (dalje: roditelj) ima pravo na roditeljski dopust, koji može početi koristiti nakon navršenih šest mjeseci djetetova života. Ako je zaposlena ili samozaposlena majka djeteta dodatni rodiljni dopust koristila kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te je rad s polovicom punog radnog vremena nastavila koristiti u onolikom trajanju u kojem ga je koristila do navršenih šest mjeseci djetetova života (a najduže od navršenih devet mjeseci života djeteta), roditeljski dopust roditelj može početi koristiti nakon navedenog vremena.

Roditeljski dopust osobno je pravo obaju roditelja i koriste ga u jednakom dijelu (ako ovim Zakonom nije drugačije propisano), a mogu ga koristiti do osme godine djetetova života.

Trajanje roditeljskog dopusta ovisi o broju rođene djece i načinu njegova korištenja.

Naime, roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete, a 30 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Roditeljski dopust u pravilu koriste oba roditelja, u trajanju od četiri mjeseca ili 15 mjeseci, a mogu ga koristiti u cijelosti ili u dijelovima. Ako roditeljski dopust koristi samo jedan roditelj (sukladno dogovoru), koristi ga u trajanju od šest mjeseci za prvo ili drugo dijete, odnosno 30 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete. U slučaju da se roditelj odluči na korištenje roditeljskog dopusta u dijelovima, može ga koristiti najviše dva puta godišnje, svaki put u trajanju od najmanje 30 dana.

Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust naknada plaće za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100 % osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 120 % proračunske osnovice mjesečno.

Rad s polovicom punog radnog vremena

Specifičnost prava na rad s polovicom punog radnog vremena očituje se u tome što je navedeno pravo vezano uz dodatni rodiljni dopust te roditeljski dopust.

Naime, zaposlena ili samozaposlena majka djeteta dodatni rodiljni dopust može koristiti kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, a nakon navršenih šest mjeseci djetetova života navedeno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može nastaviti koristiti u onolikom trajanju u kojem ga je koristila do navršenih šest mjeseci djetetova života (a najduže od navršenih devet mjeseci djetetova života).

Također, zaposleni ili samozaposleni roditelj može roditeljski dopust koristiti kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena u dvostrukom trajanju neiskorištenog roditeljskog dopusta.

Za vrijeme korištenja prava na dodatni rodiljni dopust kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100 % osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici radnog vremena naknada iznosi 70 % proračunske osnovice mjesečno.

Rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta

Rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta može ostvariti jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja nakon što je iskorišteno pravo na roditeljski dopust, odnosno pravo na rad s polovicom radnog vremena. Navedeno pravo može trajati do treće godine djetetova života ako je djetetu prema nalazu i ocjeni izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i nadležnog liječničkog povjerenstva Zavoda zbog njegova zdravlja i razvoja potrebna pojačana briga i njega.

Za vrijeme korištenja prava na rad s polovicom radnog vremena zbog pojačane njege djeteta naknada iznosi 70 % proračunske osnovice mjesečno za puno radno vrijeme.

Prijenos prava na jednog roditelja

U slučaju da jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja umre ili je iz bilo kojeg drugog opravdanog razloga (utvrđenog, odnosno propisanog Zakonom) spriječen započeti ili koristiti pripadajuće pravo, to se pravo prema ovom Zakonu prenosi na drugog roditelja.

Stanka za dojenje djeteta

Radnica koja doji dijete tijekom rada u punom radnom vremenu ima pravo na stanku za dojenje djeteta u trajanju od dva sata dnevno. Pravo pripada majci neovisno o tome koristi li zaposleni ili samozaposleni otac u isto vrijeme i za isto dijete jedno od prava propisanih ovim Zakonom.

Navedeno pravo može se koristiti jednokratno ili dvokratno u tijeku dana u trajanju od po sat vremena, a može se koristiti do navršene prve godine djetetova života.

Napominjemo da radnica ima pravo na naknadu plaće koja iznosi 100 % proračunske osnovice, preračunate na satnu osnovicu za mjesec za koji se obračunava naknada.

Dopust trudne radnice ili dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete

Trudna radnica ili radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete, a koja radi na poslovima koji su štetni za njezino zdravlje i/ili zdravlje djeteta koje doji, ostvaruje pravo na zaštitu od štetnosti utjecaja poslova radnog mjesta na kojem radi, sukladno popisima o radu i propisima o zaštiti na radu, od trenutka izvješćivanja poslodavca o svojem stanju trudnoće ili početku rada nakon korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta i/ili od trenutka izvješćivanja poslodavca o dojenju djeteta.

Ako trudna radnica ili radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete radi na poslovima koji su štetni za njezino zdravlje ili zdravlje djeteta koje doji, ima pravo na dopust trudne radnice ili dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete. Za vrijeme trajanja navedenog dopusta pripada joj naknada plaće u visini prosječne plaće isplaćene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem stječe pravo na dopust, na teret poslodavca i pod uvjetima iz ovog Zakona.

Trudna radnica ili radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete nije obvezna raditi noću tijekom trudnoće u razdoblju do godine dana djetetova života, odnosno u razdoblju dok doji dijete. Kako bi ostvarila navedeno pravo, treba predočiti potvrdu nadležnog liječnika specijalista o svojoj trudnoći ili potvrdu liječnika specijalista pedijatra o dojenju djeteta ili potvrdu liječnika specijalista medicine rada, kojom se potvrđuje da je to neophodno za sigurnost i zdravlje trudne radnice ili radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete, odnosno za sigurnost i zdravlje djeteta.

Slobodni radni dan za prenatalni pregled

U svrhu obavljanja prenatalnih pregleda, trudna (zaposlena ili samozaposlena) radnica ima pravo na jedan slobodni dan mjesečno, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

U dogovoru s poslodavcem trudna radnica slobodni radni dan može koristiti tako da pripadajuće sate radnog dana rasporedi i koristi višekratno, tijekom više radnih dana tijekom mjeseca. Slobodni dan smatra se vremenom provedenim na radu.

Mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života

Nakon što je iskorišteno pravo na rodiljni i roditeljski dopust ili pravo na rad s polovicom punog radnog vremena prema ovom Zakonu, jedan od roditelja ima pravo ne raditi do navršene treće godine djetetova života.

Za vrijeme korištenja ovog prava, prava i obveze zaposlenog roditelja iz radnog odnosa miruju, a pravo na obvezno zdravstveno osiguranje te pravo na mirovinsko osiguranje ostvaruju se prema propisima kojima je uređeno to pravo.

Koja prava ostvaruju zaposleni roditelji i samozaposleni roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju?

Nakon isteka prava na rodiljni dopust ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust jedan od zaposlenih roditelja ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta do osme godine djetetova života na temelju nalaza nadležnog tijela vještačenja prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Nadalje, jedan od zaposlenih roditelja ili samozaposlenih roditelja navedeno pravo može koristiti kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja sukladno posebnom zakonu.

Sva neiskorištena prava na roditeljski dopust za dijete zaposlenom ili samozaposlenom roditelju stavljaju se u mirovanje s danom početka korištenja ovog prava.

Pravo na dopust za njegu djeteta do osme godine djetetova života te pravo na rad s polovicom punog radnog vremena može koristiti samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili prema odluci nadležnog suda. Ako jedan roditelj već koristi navedeno pravo za drugo dijete ili ako jedan od roditelja za to dijete ima priznat status roditelja njegovatelja (izuzev ako je na temelju mišljenja nadležnog tijela vještačenja utvrđeno da roditelj koji koristi pravo za drugo dijete nije u mogućnosti pružati odgovarajuću njegu za dvoje ili više djece zbog težine njihova mentalnog ili tjelesnog oštećenja), drugi roditelj ne može koristiti navedeno pravo.

Za vrijeme korištenja navedenog prava ima pravo na novčanu naknadu, i to: Zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života ima pravo na novčanu naknadu za puno radno vrijeme u iznosu od 70 % proračunske osnovice mjesečno.

Zaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koji koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini iznosa isplaćene plaće umanjene za obračunate i obustavljene doprinose za mirovinsko osiguranje, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno posebnim propisima, a koju je ostvario radeći taj mjesec u polovici punog radnog vremena, a sve prema ovjerenoj ispravi poslodavca o isplaćenoj plaći.

Samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju koji koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini od 50 % osnovice za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za osnovu po kojoj je roditelj prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje i za razdoblje na koje se naknada odnosi prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, odnosno u visini od 50 % izabrane više mjesečne osnovice za obračun doprinosa pod uvjetom da je početak primjene više osnovice, prema podacima Porezne uprave. najmanje šest mjeseci prije početka korištenja ovoga prava.

Ostvarivanje prava u većem opsegu

Navedena prava (zaposlenog roditelja) mogu se u većem opsegu urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem, pravilnikom o radu i ugovorom o radu na teret sredstava poslodavca pod uvjetima i na način utvrđen općim aktom poslodavca.

Koja prava može ostvariti roditelj koji ostvaruje drugi dohodak, roditelj poljoprivrednik i nezaposleni roditelj?

Roditelj koji ostvaruje drugi dohodak, roditelj poljoprivrednik i nezaposleni roditelj ima, počevši od dana djetetova rođenja, pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada te pravo na novčanu naknadu za vrijeme korištenja tih prava, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Nezaposleni roditelj ima pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada ako na dan djetetova rođenja ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na primjer:

da je hrvatski državljanin ili stranac s odobrenim stalnim boravkom u RH
da ima neprekidno prebivalište ili stalni boravak u RH u trajanju od najmanje tri godine
da je zdravstveno osiguran prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju
da se vodi u evidenciji nezaposlenih osoba HZZ-a najmanje devet mjeseci neprekidno ili dvanaest mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine prije rođenja djeteta ili se u evidenciju zaposlenih osoba prijavio:

u roku od 90 dana od dana završetka redovitog školovanja ili studija ili 30 dana od dana završnog ispita
u roku od 30 dana od dana prekida redovnog školovanja ili studija ili
u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, službe ili obavljanja samostalne djelatnosti ili primanja novčane naknade zbog bolovanja, ako u trenutku prestanka tih okolnosti ima najmanje šest mjeseci neprekinutog staža.

Ako roditelj koji ostvaruje drugi prihod, roditelj poljoprivrednik i roditelj koji ima priznat status nezaposlene osobe izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekao novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava prema ovom Zakonu.

Rodiljna pošteda od rada

Rodiljnu poštedu od rada obvezno koristi majka od dana djetetova rođenja do 70. dana od djetetova rođenja, a može je neprekidno koristiti do navršenog šestog mjeseca djetetova života. Međutim, nakon isteka 70. dana od djetetova rođenja radi zaposlenja ili samozaposlenja može prekinuti korištenje prava, pri čemu otac djeteta ima pravo na korištenje preostalog dijela neiskorištenog prava, sukladno svojem radnopravnom statusu, uz majčinu pisanu suglasnost i neovisno o radnopravnom statusu majke.

Roditeljska pošteda od rada

Nakon isteka prava na rodiljnu poštedu od rada, roditelj ima pravo na roditeljsku poštedu od rada u trajanju do navršene prve godine djetetova života za prvo i drugo dijete, odnosno u trajanju do navršene treće godine djetetova života za blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Roditelj može prekinuti korištenje tog prava radi zaposlenja ili samozaposlenja te prenijeti to pravo drugom roditelju koji je u istom radnopravnom statusu s korisnikom da koristi preostali dio neiskorištenog prava na roditeljsku poštedu od rada, uz korisnikovu suglasnost.

Također, roditelj može prekinuti korištenje tog prava radi zaposlenja ili samozaposlenja te nastaviti njegovo korištenje ako je proveo na radu najmanje devet mjeseci neprekidno prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio pripadajućeg prava kao zaposleni ili samozaposleni roditelj pod uvjetima iz ovog Zakona. U slučaju da na radu nije proveo devet mjeseci neprekidno prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio pripadajućeg prava zato što mu je prestao radni odnos ili je prestao obavljati djelatnost iz čl. 6. točke 2. ovog Zakona, ima pravo nastaviti korištenje preostalog dijela prava na roditeljsku poštedu od rada kao nezaposleni roditelj, odnosno roditelj izvan sustava rada ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom za ostvarivanje prava za nezaposlene osobe, odnosno osobe izvan sustava rada.

Ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu

Roditelj/korisnik ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu u iznosu od 70 % proračunske osnovice mjesečno te prava iz obveznog mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema posebnim propisima. Korisnik prava, za slučaj smrti djeteta ima pravo na isplatu novčane naknade još 3 mjeseca počevši od idućeg dana nakon dana smrti djeteta. Nadalje, korisnik prava za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada, ima prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema posebnim propisima.

Koja prava mogu ostvariti roditelji izvan sustava rada?

Majka izvan sustava rada ima pravo na novčanu pomoć tijekom rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu.

Pod rodiljnom brigom o djetetu podrazumijeva se razdoblje od rođenja do navršenog šestog mjeseca djetetova života, dok se pod roditeljskom brigom o djetetu podrazumijeva razdoblje od navršenog šestog mjeseca života do navršene prve godine za prvo i drugo dijete, odnosno do navršene treće godine djetetova života za blizance, treće i svako sljedeće dijete.

Majka izvan sustava rada nakon isteka 70. dana od djetetova rođenja može, radi zaposlenja ili samozaposlenja, prekinuti korištenje prava na rodiljnu ili roditeljsku brigu o djetetu, pri čemu otac djeteta ima pravo na korištenje preostalog dijela neiskorištenog prava, sukladno svojem radnopravnom statusu, uz majčinu pisanu suglasnost i neovisno o radnopravnom statusu majke.

Nadalje, majka izvan sustava rada nakon isteka 70. dana od djetetova rođenja može, radi zaposlenja ili samozaposlenja, prekinuti korištenje prava na rodiljnu ili roditeljsku brigu o djetetu te započeti ili nastaviti koristiti preostali dio roditeljske brige o djetetu do navršene prve odnosno treće godine djetetova života ako je provela na radu najmanje devet mjeseci prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio neiskorištene roditeljske brige o djetetu kao zaposleni ili samozaposleni roditelj pod uvjetima iz ovog Zakona.

Također, majka koja na radu nije provela najmanje devet mjeseci prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio neiskorištene roditeljske brige o djetetu zato što joj je prestao radni odnos ili je prestala obavljati djelatnost p ima pravo nastaviti korištenje preostalog dijela prava na roditeljsku brigu o djetetu kao roditelj izvan sustava rada ako i dalje ispunjava sve propisane uvjete propisane Zakonom.

Pravo na novčanu pomoć iznosi 70 % proračunske osnovice mjesečno, a majka je može ostvariti počevši od dana djetetova rođenja. Majka izvan sustava rada, za slučaj smrti djeteta, ostvaruje pravo na novčanu pomoć još tri mjeseca od mjeseca u kojem je nastupila smrt djeteta.

Koja prava mogu ostvariti posvojitelji djeteta?

Posvojitelj djeteta, pod uvjetom da je zdravstveno osiguran prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, ima pravo na pripadajuće vremenske dopuste ili poštede od rada te pravo na naknadu plaće ili drugi oblik novčane naknade koji su propisani ovim Zakonom. Opseg prava ovisi o radnopravnom statusu roditelja – korisnika prava, kao i o životnoj dobi posvojenika.

Zaposlenom ili samozaposlenom posvojitelju pripada pravo na posvojiteljski dopust te naknada plaće za vrijeme korištenja prava na posvojiteljski dopust.

Zaposleni ili samozaposleni posvojitelj, pod uvjetom da supružnik posvojitelja djeteta nije roditelj djeteta, ima pravo na posvojiteljski dopust, a stječe ga s danom pravomoćnosti rješenja o posvajanju. Za dijete do 18. godine života posvojitelj može ostvariti pravo na posvojiteljski dopust u trajanju od šest mjeseci. U slučaju posvojenja blizanaca, ili istodobnog posvojenja dvoje ili više djece, ili djeteta koje s posvojenjem postaje treće ili svako sljedeće dijete u obitelji zaposlenog ili samozaposlenog posvojitelja, ili djeteta s teškoćama u razvoju posvojiteljski dopust produžuje se za 60 dana.

Nakon iskorištenja posvojiteljskog dopusta zaposleni ili samozaposleni posvojitelj za posvojenika do njegove osme godine života ima pravo na roditeljski dopust i sva druga prava zaposlenog roditelja i samozaposlenog roditelja pod uvjetima propisanim zakonom. Zakonom je propisana visina plaće koju zaposleni ili samozaposleni posvojitelj ostvaruje tijekom korištenja posvojiteljskog dopusta te roditeljskog dopusta ili drugih prava (iz ovog Zakona).

Posvojitelj koji ostvaruje drugi dohodak ili je poljoprivrednik ili nezaposlena osoba, kao i posvojitelj koji se nalazi izvan sustava rada ima pravo na posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu u trajanju od dvanaest mjeseci. Za vrijeme korištenja navedenih prava posvojitelju pripada naknada ili novčana pomoć u iznosu od 70 % osnovice mjesečno.

U slučaju posvojenja blizanaca, ili istodobnog posvojenja dvoje ili više djece, ili djeteta koje s posvojenjem postaje treće ili svako sljedeće dijete u obitelji posvojitelja ili posvojitelja izvan sustava rada, ili djeteta s teškoćama u razvoju posvojiteljska pošteda od rada ili posvojiteljska briga o djetetu produžuje se za 60 dana.

Posvojitelj ili posvojitelj izvan sustava rada može, radi zaposlenja ili samozaposlenja, prekinuti korištenje prava na posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu te prenijeti to pravo na bračnog druga koji je posvojenjem postao roditelj djeteta, uz njegovu pisanu suglasnost i uvjet da ima isti radnopravni status osobe/bračnog druga koji prenosi pravo.

Posvojitelj ili posvojitelj izvan sustava rada koji je, radi zaposlenja ili samozaposlenja, prekinuo korištenje prava na posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu može nastaviti njegovo korištenje kao zaposleni ili samozaposleni posvojitelj ako je proveo na radu najmanje devet mjeseci prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio neiskorištenog prava i pod uvjetom da pravo korištenja prava na posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu nije prenio na drugog roditelja.

U slučaju da posvojitelj na radu nije proveo devet mjeseci neprekidno prije mjeseca u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio pripadajućeg prava zato što mu je prestao radni odnos ili je prestao obavljati djelatnost navedenu u odredbama Zakona ima pravo nastaviti korištenje preostalog dijela prava na posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu kao nezaposleni roditelj ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom za ostvarivanje prava za nezaposlene osobe.Jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete

Jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete iznosi 70 % proračunske osnovice, a mogu je ostvariti korisnici iz članka 7. ovog Zakona pod uvjetima propisanim Zakonom. Pod istim uvjetima (propisanim Zakonom) navedenu potporu može ostvariti i korisnik za posvojeno dijete, ako novčana potpora za to dijete nije ranije isplaćena drugom korisniku.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

Zakonom je propisano da je za provedbu navedenih prava nadležan Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod). U svakoj županiji, odnosno u gradu koji je sjedište županije, ustrojen je područni ured (koji može imati i ispostave). Stoga upućujemo čitatelje da se za sve informacije obrate područnim uredima, odnosno ispostavama prema mjestu prebivališta.

Novčane i druge potpore jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih i fizičkih osoba

Općina, grad i županija mogu sukladno svojim općim aktima propisati način i uvjete za ostvarivanje prava roditelja na novčanu naknadu u puno većem opsegu (od opsega propisanog zakonom) ili pomoć u naravi.

Osim gradova, općina i županija, novčanu pomoć ili pomoć u naravi roditeljima mogu pružiti vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna i fizička osoba. Također, u svrhu pružanja pomoći mogu se osnivati zaklade i fondacije.

PRAVA PREMA ZAKONU O DJEČJEM DOPLATKU

Doplatak za djecu

Doplatak za djecu novčano je primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena Zakonom radi potpore uzdržavanju i odgoju djece.

Pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj na temelju odluke nadležnog tijela dijete povjereno na čuvanje i odgoj (u daljnjem tekstu: korisnik), i to za svu djecu koju uzdržava, pod uvjetima utvrđenim Zakonom. Korisnik doplatka za djecu može biti i punoljetno dijete bez oba roditelja koje je na redovitom školovanju.

Nadalje, doplatak za djecu pripada za vlastitu djecu, posvojenu djecu ili postorčad, za uzdržavanu unučad i drugu djecu bez roditelja.

Također, Zakonom je utvrđeno da doplatak za djecu pripada do navršene 15. godine djetetova života, odnosno do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 15 godina života, a iznimno ako je razlog pohađanja osnovne škole nakon 15. godine života kasniji upis u prvi razred osnovne škole ili gubitak razreda iz zdravstvenih razloga, odnosno duže bolesti.

Doplatak pripada za dijete koje se nalazi na redovitom školovanju u srednjoj školi do završetka tog školovanja, ali najduže do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 19 godina života. Zakonodavac je propisao iznimku po kojoj za dijete koje pohađa srednju školu u kojoj srednjoškolsko obrazovanje traje pet godina, doplatak za djecu pripada do završetka redovitog školovanja u srednjoj školi, a najduže do kraja školske godine u kojoj dijete navršava 20 godina života. Također, izuzetak je predviđen i za dijete s oštećenjem zdravlja kojem pripada doplatak za djecu, prema posebnim propisima, i nakon navršene 19. godine do završetka redovitog školovanja u srednjim školama, a najduže do 21. godine života.

Pravo na doplatak za djecu koja nisu završila školu u predviđenom roku zbog bolesti produžuje se i nakon godina do kojih im pripada doplatak, a najduže do 21. godine života.

Doplatak za djecu pripada i za vrijeme u kojem je dijete spriječeno redovito pohađati školu zbog bolesti.

Pravo na doplatak za dijete s težim ili teškim invaliditetom priznaje se od dana podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak i traje sve dok taj invaliditet postoji. Korisnicima kojima je pravo na doplatak za djecu s težim oštećenjem zdravlja, utvrđenim prema posebnim propisima, prestalo do dana stupanja na snagu izmjena zakona zbog navršenih 27 godina života pripada pravo na doplatak za djecu od dana podnošenja zahtjeva na temelju ovoga Zakona (ne prije 1. rujna 2015.) pa sve dok postoji teže oštećenje zdravlja.[1]

Pravo na doplatak za djecu stječe korisnik ako mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 70 % proračunske osnovice. [2]

Iznos doplatka za djecu određuje se ovisno o visini ostvarenoga ukupnog dohotka po članu kućanstva mjesečno te razlikujemo tri cenzusne grupe:

a) ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno ne prelazi 16,33 % proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 9% proračunske osnovice, po djetetu;
b) ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 16,34 % i 33,66 % proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 7,5% proračunske osnovice, po djetetu;
c) ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 33,67 % i 70 % proračunske osnovice,korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 6% proračunske osnovice, po djetetu.

Za dijete bez oba roditelja ili za dijete čija su oba roditelja nepoznata, nepoznatog prebivališta, potpuno nesposobni za samostalan život i rad ili ako im je oduzeta poslovna sposobnost pripadajuća svota doplatka, određena prema utvrđenom cenzusu, povećava se za 25 %.

Za dijete s jednim roditeljem ili za dijete čiji je jedan roditelj nepoznat, nepoznatog prebivališta, potpuno nesposoban za samostalan život i rad ili ako mu je oduzeta poslovna sposobnost pripadajuća svota doplatka, određena prema utvrđenom cenzusu, povećava se za 15 %.

Za dijete s oštećenjem zdravlja korisniku pripada doplatak za djecu u 25 % većoj svoti od pripadajuće svote doplatka određene prema utvrđenom dohodovnom cenzusu.

Za djecu s težim ili teškim invaliditetom pravo na doplatak za djecu ostvaruje se neovisno o visini prihoda koji kućanstvo korisnika ostvaruje, a svota doplatka za djecu određuje se u visini od 25% od proračunske osnovice.Doplatak za djecu ne pripada korisniku za vrijeme dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, te za dijete koje je stalno smješteno u ustanovi u kojoj ima uzdržavanje na teret proračuna.

Djeci smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja pripada doplatak za djecu u najvišoj predviđenoj svoti. U postupku ostvarivanja prava na doplatak za djecu smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja, osim odredbe o utvrđivanju ukupnog dohotka i visine doplatka za djecu, primjenjuju se sve ostale odredbe Zakona o doplatku za djecu.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Postupak ostvarivanja prava na doplatak za djecu pokreće se podnošenjem zahtjeva. Zahtjev se podnosi područnoj službi/uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Za donošenje rješenja o pravu na doplatak za djecu u prvom stupnju nadležna je područna služba, odnosno područni ured Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na čijem je području prebivalište podnositelja zahtjeva.

Za donošenje rješenja o pravu na doplatak za djecu primjenom pravnih propisa EU-a u prvom stupnju nadležna je Područna služba u Zagrebu, A. Mihanovića 3.

Određivanje pronatalitetnog dodatka

Korisniku uz utvrđeni iznos doplatka za djecu pripada i dodatak u iznosu od po 500,00 kn za treće i četvrto dijete. To znači da se, uz određenu ukupnu svotu doplatka određenu rješenjem, korisniku dodaje 500,00 kn ako koristi doplatak za troje djece, odnosno 1.000,00 kn mjesečno ako koristi doplatak za četvero i više djece.

PRAVA PREMA ZAKONU O SOCIJALNOJ SKRBI

Zakonom o socijalnoj skrbi utvrđena su sljedeća prava u sustavu socijalne skrbi: zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge te naknada za ugroženog kupca energenata. Iz navedenog proizlazi da sva prava možemo svrstati u dvije osnovne skupine: novčane potpore ili pomoći te socijalne usluge.

Osim hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, prava iz sustava socijalne skrbi pod uvjetima propisanim Zakonom mogu ostvariti stranci i osobe bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, azilant i član njegove obitelji koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

Centri za socijalnu skrb i pružatelji socijalnih usluga (domovi, udruge itd.)

Djeca su posebno osjetljiva socijalna skupina prema kojoj su usmjerene specifične mjere i aktivnosti s ciljem poboljšanja kvalitete njihova života i socijalne uključenosti, a samim time i zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.

Osim osnovnih životnih potreba kao što su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, osnovne životne potrebe djece i mladeži obuhvaćaju i potrebe koje proizlaze iz njihova razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja.

U tom smislu stručni radnici centara za socijalnu skrb poduzimaju niz mjera i aktivnosti kako bi djeci i članovima njihovih obitelji osigurali što brže ostvarivanje svih prava sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, od kojih posebno izdvajamo:

pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (sukladno članku 34. stavku 1. Zakona zajamčena minimalna naknada može se djelomično izravno uplatiti obrazovnoj ustanovi za trošak toplog obroka učenika ako centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za zadovoljavanje navedene potrebe)
pravo na jednokratnu pomoć
pravo na uvećanu jednokratnu pomoć
naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja
naknadu u vezi s obrazovanjem te
naknadu za troškove prijevoza.

S ciljem sprječavanja nastanka ili razvoja stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i sprječavaju uključenost djeteta i njegove obitelji u zajednicu stručni radnici centara za socijalnu skrb sukladno individualnim potrebama svakog korisnika (djeteta, članova njegove obitelji) osiguravaju ostvarivanje prava na razne socijalne usluge, od kojih posebno izdvajamo:

savjetovanje i pomaganje
smještaj (privremeni smještaj u kriznim situacijama, privremeni smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi te privremeni smještaj u drugim slučajevima, dugotrajni smještaj)
organizirano stanovanje
boravak (cjelodnevni i poludnevni).

U okviru smještaja, organiziranog stanovanja i boravka osigurava se zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

Osim navedenih prava koje priznaju centri za socijalnu skrb, jedinice lokalne i područne samouprave osiguravaju djeci i članovima njihovih obitelji ostvarivanje ostalih prava temeljem Zakona o socijalnoj skrbi ili (svojih) općih akata kao što je to Odluka o socijalnoj skrbi.

Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, korisnicima zajamčene minimalne naknade priznaje se pravo na naknadu za troškove stanovanja koji se odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima. Navedeno pravo korisnicima zajamčene minimalne naknade obvezne su priznati sve jedinice lokalne samouprave. Pravo na troškove ogrjeva dužne su osigurati jedinice područne samouprave svim korisnicima zajamčene minimalne naknade koji se griju na drva.

Ovisno o (financijskim) mogućnostima jedinica lokalne i područne samouprave, djeci i članovima obitelji omogućuju se i ostali oblici pomoći, kao što su pomoć u mliječnoj hrani, pomoć u obiteljskim paketima i slično.

Koja prava mogu ostvariti trudnice, rodilje, roditelji i djeca sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi?

Napominjemo da su u daljnjem tekstu ukratko prikazana prava koja mogu ostvariti trudnice, roditelji i djeca od rođenja do polaska u školu.

Zajamčena minimalna naknada (ZMN)

Zajamčena minimalna naknada (ZMN) pravo je na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Osnovicu na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske.

Tko ne može ostvariti pravo na minimalnu zajamčenu naknadu?

Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu samac ili kućanstvo nema ako:

samac ili član kućanstva ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba, poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti te vrijedne pokretnine (plovila, umjetnička djela i sl.);
je samac ili član kućanstva vlasnik imovine koju bi mogao koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba i time osigurati sredstva u iznosu zajamčene minimalne naknade propisane ovim Zakonom za osobno uzdržavanje ili uzdržavanje članova kućanstva;
je samac ili član kućanstva vlasnik registriranog osobnog vozila, osim registriranog osobnog vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i nemoćne teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnog radnika centra za socijalnu skrb registrirano osobno vozilo nužno radi prometne izoliranosti;
samac ili član kućanstva koristi registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili zičke osobe;
je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja;
radno sposobni samac nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje, a nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona ili
može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi.

Također, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu nema korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama Zakona ili posebnih propisa (osim beskućnika koji koristi uslugu smještaja u prenoćištu).

Iznos zajamčene minimalne naknade

Iznos ZMN-a za radno sposobnog samca utvrđuje se u iznosu od 100 %, a od 1. listopada 2015. godine za radno nesposobnog samca u iznosu od 115 % osnovice koju odlukom određuje Vlada RH, dok se za kućanstvo utvrđuje u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s tim da udjeli članova kućanstva iznose:

za samohranog roditelja: 100 %
za odraslog člana kućanstva: 60 %
za dijete: 40 %
za dijete samohranog roditelja odnosno dijete u jednoroditeljskoj obitelji: 55 % osnovice.

Visina ZMN-a za svaki pojedini mjesec utvrđuje se rješenjem i na način propisan Zakonom. Ako samac ili kućanstvo ostvaruje prihod, visina zajamčene minimalne naknade utvrđuje se kao razlika između iznosa zajamčene minimalne naknade i prosječnog mjesečnog prihoda samca ili kućanstva ostvarenog u svakom pojedinom mjesecu počevši od mjeseca u kojem je pokrenut postupak za priznavanje ZMN-a do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem se donosi rješenje.

Iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo uvećava se za troškove smještaja člana kućanstva u učenički dom za vrijeme trajanja školske godine.

Također, treba istaknuti da iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo ne može biti veći od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj.

Zajamčena minimalna naknada priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.

Naknada za troškove stanovanja

Troškovi stanovanja troškovi su koji se odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima.

Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade. Navedeno pravo priznaje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb do iznosa polovice iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu, odnosno kućanstvu (utvrđene prema članku 30. stavku 1. Zakona). Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb može na temelju mišljenja centra za socijalnu skrb odobriti naknadu za troškove stanovanja u iznosu ZMN-a priznatog kućanstvu ako se samo na taj način može izbjeći odvajanje roditelja od djece.

Nadalje, navedena naknada može se odobriti u novcu izravno korisniku ili na način da općina ili grad u cijelosti ili djelomično plati račun izravno ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja je izvršila uslugu.

Pravo na troškove ogrjeva

Samcu ili kućanstvu korisniku zajamčene minimalne naknade koji se grije na drva priznaje se pravo na troškove ogrjeva na način da mu se jednom godišnje osigura 3 m³ drva ili odobri novčani iznos za podmirenje tog troška u visini koju odlukom odredi nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb.

Jednokratna naknada

Jednokratna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koji zbog trenutačnih materijalnih teškoća ne može podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i slično. Navedena naknada može se priznati zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće i obuće ako ne postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama.

Također, jednokratna naknada može se priznati korisniku prava na smještaj u udomiteljsku obitelj koji je učenik osnovne ili srednje škole za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi. Nadalje, ista naknada može se priznati korisnicima privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, drugom pružatelju usluge, odnosno u drugu ustanovu. Centar za socijalnu skrb može iznimno priznati jednokratnu naknadu korisnicima usluge smještaja, odnosno organiziranog stanovanja ako osnovne životne potrebe nisu zadovoljene u okviru usluge smještaja, organiziranog stanovanja ili naknade ostvarene po drugoj osnovi.

Jednokratna naknada priznaje se kao pravo na novčanu naknadu ili kao pravo na naknadu u naravi. Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini ne može iznositi više od pet osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske) za samca, odnosno sedam osnovica za kućanstvo.

Uvećana jednokratna naknada

U osobito opravdanim slučajevima centar za socijalnu skrb može priznati uvećanu jednokratnu naknadu uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a može se priznati u najvišem iznosu do 10.000,00 kuna.

Naknada za osobne potrebe korisnika smještaja

Pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se korisniku smještaja ili organiziranog stanovanja u iznosu od 20 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske) ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba u smještaju ili organiziranom stanovanju.

Osobna invalidnina

Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

Članak 55.

(1) Osobna invalidnina za osobu koja nema vlastiti prihod iznosi mjesečno 300% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona.
Izmjenjeni članak 55. stavak 1. stupa na snagu 01.04.2018.

(2) Ako osoba iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi, osobna invalidnina utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. ovoga članka i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno u kojem je pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

(3) U prihod iz stavka 2. ovoga članka ne uračunava se plaća, autorski honorar, zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja koja je ostvarena na temelju ovoga Zakona, mirovina do iznosa najniže, odnosno minimalne mirovine

Vrijedi na dan: 26.2.2018 Zakon o socijalnoj skrbi © IUS

Tko ne može ostvariti pravo na osobnu invalidninu?

Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati:

osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi
osobi koja u vlasništvu ima drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu
osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

Također, pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa. Iznos osobne invalidnine

Osobna invalidnina za osobu koja nema vlastiti prihod iznosi mjesečno 300 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske). Ako osoba s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi, osobna invalidnina utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. članka 55. Zakona i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno u kojem je pokrenut postupak po službenoj dužnosti. U prihod se ne uračunava plaća, autorski honorar, zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja koja je ostvarena na temelju ovoga Zakona, mirovina do iznosa najniže, odnosno minimalne mirovineostvarene za 40 godina mirovinskog staža, novčana sredstva korisnika zajamčene minimalne naknade koji sudjeluje u radovima za opće dobro iz ovoga Zakona ostvarena po osnovi zaposlenja u javnom radu, ortopedski dodatak, sredstva za uzdržavanje koje dijete ostvaruje na temelju propisa o obiteljskim odnosima, stipendija za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje i doplatak za djecu.

Doplatak za pomoć i njegu

Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

Tko ne može ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu?

Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi:

koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu
koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske), odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske) u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti
ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu
kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa
kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje.

Iznos doplatka za pomoć i njegu

Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.

Visina doplatka za pomoć i njegu iznosi:

u punom iznosu 120 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade R. Hrvatske)
u smanjenom iznosu 84 % osnovice na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade R. Hrvatske).

Korisniku doplatka za pomoć i njegu za vrijeme koje provodi u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi dulje od 15 dana pravo na doplatak za pomoć i njegu miruje.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona priznaje se:

osobi s težim invaliditetom
osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili
slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

Nadalje, pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje se:

slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad ili
osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti.

Posebno napominjemo da pravo na doplatak za pomoć i njegu nema dijete čiji roditelj koristi rodiljni ili roditeljski dopust ili mirovanje radnog odnosa do treće godine života tog djeteta po posebnim propisima. Također napominjemo da dijete za koje roditelj koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta s težim smetnjama u razvoju po posebnim propisima može ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja

Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen
u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala
ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju (odnosno osoba s invaliditetom), status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja. Pravo na status njegovatelja priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu, formalnom ili neformalnom životnom partneru osobe s invaliditetom..

Iznimno, kada su roditelji djeteta s teškoćama u razvoju umrli ili nijedan od roditelja ne živi s djetetom i o njemu se ne brine, ili živi s djetetom, ali mu ne može pružiti potrebnu njegu zbog svojeg psihofizičkog stanja, status njegovatelja može se priznati jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

Pravo na status roditelja njegovatelja, umjesto roditelju, može se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 63. ovoga Zakona s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

Ako u jednoroditeljskoj obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom, status roditelja njegovatelja iz članka 63. ovog Zakona može se priznati, osim roditelja, i jednom od članova obitelji s kojim živi u obiteljskoj zajednici.

Status roditelja njegovatelja ili njegovatelja ne može se priznati roditelju ili drugoj osobi iz članaka 63. i 64. ovoga Zakona ako je djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom osigurana usluga smještaja, organiziranog stanovanja, poludnevnog ili cjelodnevnog boravka u skladu s ovim Zakonom.

Za vrijeme dok jedan roditelj koristi rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za dijete, drugom roditelju ne može se priznati status roditelja njegovatelja za isto dijete.

Roditelju ili drugoj osobi iz članaka 63. i 64. ovoga Zakona priznaje se pravo na status roditelja njegovatelja kada dijete s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom boravi manje od četiri sata dnevno u predškolskoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi, domu socijalne skrbi ili kod drugog pružatelja usluga boravka. Iznimno, roditelju ili drugoj osobi iz stavka 1. članka 65. priznaje se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja kada dijete s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom u predškolskoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi, domu socijalne skrbi, centru za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja usluge boravka boravi četiri i više sati dnevno ako mu roditelj ili njegovatelj tijekom boravka pruža usluge pomoći i njege.

Naknada roditelja njegovatelja

Roditelj njegovatelj odnosno njegovatelj ima pravo na naknadu u iznosu pet osnovica na temelju koje se izračunava iznos drugih prava (a određena je odlukom Vlade Republike Hrvatske), prava iz mirovinskoga osiguranja, zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.

Roditelj njegovatelj, odnosno njegovatelj ima pravo na naknadu i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti, kao i tijekom odmora, kada ne obavlja poslove njegovatelja, a djetetu je osiguran privremeni smještaj tijekom godišnjeg odmora roditelja njegovatelja po odredbama ovoga Zakona, te ako je dijete na bolničkom liječenju najduže dva mjeseca.

Roditelj njegovatelj, odnosno njegovatelj može koristiti odmor u trajanju do četiri tjedna tijekom godine.

Rješenje o priznavanju prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja donosi centar za socijalnu skrb uz suglasnost Ministarstva.

Socijalne usluge

Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, mjere i programe namijenjene sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihova života u zajednici.

Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika, a organiziraju se kao usluge za djecu, mlade, obitelj i odrasle osobe, uz uvažavanje socijalnih veza i okruženja korisnika i obitelji.

Prema ovom Zakonu, socijalne su usluge:

prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba)
savjetovanje i pomaganje
pomoć u kući
psihosocijalna podrška
rana intervencija
pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)
boravak
smještaj
organizirano stanovanje.

Roditelj djeteta, odnosno djetetov skrbnik ili zakonski zastupnik ne može neposredno izabrati niti ugovoriti korištenje usluge smještaja ili boravka djeteta s pružateljem usluge. Dijete može koristiti uslugu smještaja, boravka ili organiziranog stanovanja jedino na temelju rješenja centra za socijalnu skrb.

Roditelji djeteta dužni su plaćati u cijelosti ili sudjelovati u plaćanju usluge koju dijete ostvaruje na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, osim u slučajevima kada su roditelji korisnici ZMN-a. Dijete svojom imovinom ne sudjeluje u plaćanju usluga. Ako dijete ima redoviti mjesečni prihod, sudjeluje u plaćanju usluge najviše do 50 % prihoda.

Prva socijalna usluga obuhvaća informiranje korisnika o socijalnim uslugama i pružateljima usluga, pomoć korisniku pri utvrđivanju njegovih potreba, početnu procjenu mogućnosti korisnika te podršku i pomoć pri izboru prava u sustavu socijalne skrbi. Navedenu uslugu pružaju stručni radnici centara za socijalnu skrb.

Savjetovanje i pomaganje ostvaruje se kao savjetovanje i pomaganje pojedincu te savjetovanje i pomaganje obitelji. Savjetovanje i pomaganje obitelji socijalna je usluga koja obuhvaća sve oblike stručne pomoći pri prevladavanju obiteljskih poteškoća i poteškoća roditelja u odgoju i skrbi za djecu te osposobljavanje obitelji za funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Psihosocijalna podrška socijalna je usluga koja podrazumijeva rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih, funkcionalnih, komunikacijskih ili socijalnih vještina korisnika, a priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju, odrasloj osobi s invaliditetom, ovisniku, žrtvi obiteljskog nasilja te svim drugim osobama kojima je to potrebno prema procjeni stručnog tima nadležnog centra za socijalnu skrb.

Psihosocijalna podrška može se pružati individualno i grupno.

Psihosocijalna podrška pruža se u obitelji korisnika, odnosno udomiteljskoj obitelji ili kod pružatelja socijalnih usluga, i to tako da se u obitelji korisnika ili udomiteljskoj obitelji pruža do pet sati tjedno, a kod pružatelja usluga do dvanaest sati tjedno, od čega najviše šest sati individualno, a ostalo grupno.

Rana intervencija socijalna je usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima, uključujući i druge članove obitelji te udomitelja za djecu, kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta.

Navedena usluga pruža se djeci i roditeljima, odnosno udomiteljima za djecu u njihovoj obitelji ili kod pružatelja usluge radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti.

Rana intervencija pruža se djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine djetetova života.

Navedena usluga može se pružati u obitelji korisnika, odnosno u udomiteljskoj obitelji te kod pružatelja socijalnih usluga, a može se priznati u trajanju do pet sati tjedno. Korisnik kojemu se pruža rana intervencija ne može istodobno koristiti usluge psihosocijalne podrške.

Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)

Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) socijalna je usluga koja se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama.

Navedenu uslugu centar za socijalnu skrb priznaje nakon prethodno pribavljenog mišljenja predškolske ili školske ustanove i pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge, a može se odrediti u trajanju do pet sati tjedno.

Boravak je socijalna usluga koja obuhvaća cjelodnevni i poludnevni boravak. Cjelodnevni boravak može trajati od šest do deset sati, a poludnevni boravak od četiri do šest sati dnevno. U tom se vremenu osigurava zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. Cjelodnevni i poludnevni boravak može se priznati jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.

Smještaj je socijalna usluga koja može obuhvatiti uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju, socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fizikalne terapije, radne terapije, radnih aktivnosti, aktivnog provođenja vremena, odgoja i obrazovanja, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika, a može se priznati kao privremeni ili dugotrajni (smještaj). Nadalje, smještaj se može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

Privremeni smještaj priznaje se u kriznim situacijama radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, radi smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, a može se odobriti najduže u trajanju do šest mjeseci. U pojedinim slučajevima utvrđenim Zakonom privremeni smještaj može se odobriti najduže u trajanju do godine dana, i to:

trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana djetetova života, ako nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji
djetetu i odrasloj osobi – žrtvama obiteljskog nasilja
djetetu i odrasloj osobi – žrtvama trgovanja ljudima
beskućniku.

Privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa

Privremeni smještaj priznaje se, između ostalih, i djetetu s teškoćama u razvoju radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa koji obuhvaćaju usluge psihosocijalne rehabilitacije s ciljem usvajanja i razvoja socijalnih vještina. Također, privremeni smještaj može se priznati roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na kraći rehabilitacijski program radi njegova aktivnog sudjelovanja u provođenju psihosocijalnog programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga, ali najduže do 15 dana tijekom kalendarske godine.

Privremeni smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi

Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina, centar za socijalnu skrb može priznati pravo na privremeni smještaj u dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja socijalnih usluga samo u slučaju ako mu se u trenutku nastanka potrebe ne može osigurati smještaj u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu, dok traje potreba, a najdulje do šest mjeseci.

Ako to interesi djeteta zahtijevaju, usluga privremenog smještaja priznaje se djetetu čiji se roditelji zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća privremeno ne mogu brinuti o djetetu, a može trajati najdulje godinu dana.

Privremeni smještaj u drugim slučajevima

Privremeni smještaj priznaje se djetetu i odrasloj osobi radi korištenja odmora njegova roditelja njegovatelja, odnosno njegovatelja, u ukupnom trajanju od najviše 30 dana tijekom jedne kalendarske godine, ili zbog privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti roditelja njegovatelja, odnosno njegovatelja, dok traje potreba, a najdulje 60 dana tijekom jedne kalendarske godine.

Također, privremeni smještaj u udomiteljsku obitelj tijekom blagdana ili školskih praznika priznaje se djetetu i odrasloj osobi s invaliditetom smještenoj u dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 169. ovoga Zakona radi stjecanja iskustva obiteljskog okruženja, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Privremeni smještaj može se priznati djetetu i odrasloj osobi s invaliditetom radi postupne prilagodbe na dugotrajni smještaj izvan vlastite ili udomiteljske obitelji.

Privremeni smještaj može se priznati djetetu i odrasloj osobi radi pripreme na izvaninstitucijsku skrb.

Privremeni smještaj može se priznati djetetu s teškoćama u razvoju i odrasloj osobi s invaliditetom najdulje do 21. godine života radi školovanja po posebnom programu izvan mjesta prebivališta, ako se školovanje ne može osigurati u mjestu prebivališta.

Dugotrajni smještaj

Dugotrajni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba.

Djetetu bez roditelja, djetetu koje roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti priznaje se dugotrajni smještaj u udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu ili organiziranom stanovanju. Također, dugotrajni smještaj priznaje se osobi s invaliditetom, tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, sukladno dobi, vrsti i stupnju oštećenja kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucijskih oblika skrbi. Dugotrajni smještaj osigurava se i ostalim kategorijama korisnika pod uvjetima utvrđenim Zakonom.

OBITELJSKI ZAKON I ZAKON O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI

Obiteljskim zakonom (Narodne novine, broj 103/15) uređuju se brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca, odnosi roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje, obvezno savjetovanje i obiteljska medijacija te postupci u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

Zbog složenosti, specifičnosti i opsežnosti obiteljskog prava te činjenice da je u tijeku izrada novog propisa (obiteljskog zakona čija je procedura donošenja u tijeku) kojim će navedena problematika biti drugačije regulirana, u ovom tekstu nisu prikazana pitanja obuhvaćena postojećim Obiteljskim zakonom. Budući da je Ministarstvo socijalne politike i mladih nositelj izrade novog propisa, upućujemo čitatelje da na mrežnim stranicama Ministarstva prate sve novosti i izmjene vezane uz navedenu problematiku.

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 70/17) propisuju se prava žrtava nasilja u obitelji, krug osoba na koje se Zakon odnosi, određuju se oblici nasilja u obitelji, prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji te prekršajne odredbe.

Svrha je ovog Zakona prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji primjenom odgovarajućih mjera prema počinitelju te ublažavanje posljedica već počinjenog nasilja pružanjem zaštite i pomoći žrtvi nasilja.

Sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su postupati hitno i svi postupci pokrenuti po ovom Zakonu su hitni.

Također, sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su postupati posebno obzirno prema žrtvi nasilja u obitelji te pri poduzimanju radnji na primjeren način skrbiti se o pravima žrtve.

Zakonom je određeno kako sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su prema djetetu žrtvi nasilja u obitelji postupati posebno obzirno vodeći računa o njegovoj dobi, osobnosti te osobnim i obiteljskim prilikama kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nasilja u obitelji nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.

[1] Prema članku 12. Zakona o doplatku za djecu, pravo na doplatak za dijete s težim ili teškim invaliditetom pripada korisniku pod uvjetom da je invaliditet nastao prije 18. godine života ili za vrijeme redovitog školovanja djeteta. Odredba se primjenjuje od 1. rujna 2015., kada je Zakon stupio na snagu.

[2] Proračunska osnovica utvrđuje se svake godine Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna RH.