Preskoči na sadržaj

Čitaj naš blog, izbjegni zabune i nesigurnosti u pretraživanju interneta uopće i manje ćeš brinuti

Kome vjerovati nego provjerenim doktorima

koje je LittleDot odabrao za tebe.

Možeš i kontaktirati autora članka za dodatani savjet

Pregledaj sve članke

Pogledajte sve članke

Poremećaji prehrane kod predškolske djece

Dec 17, 2020 | Prehrana

Stvaranje pravilnih prehrambenih navika tijekom ranog djetinjstva od iznimne je važnosti za rast i razvoj djece. Kvalitetna i raznovrsna prehrana neophodna je za imunitet, fizički i psihički razvoj te smanjenje rizika od kroničnih bolesti vezanih uz nepravilnu prehranu koje se mogu pojaviti kasnije u životu. Nije iznenađujuće da su poremećaji prehrane jedna od najčešćih tema među roditeljima predškolske djece, ali je veoma važno da isti imaju ispravne informacije. Saznajte više o uzrocima, simptomima i rizicima poremećaja prehrane od Diane Puževski dr. med.

Što su poremećaji prehrane i koji su najčešći tipovi kod predškolske djece?

U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu česte su smetnje vezane za proces hranjenja. Javljaju se kod 45% zdrave djece, a uzrokuju i do 25% dolazaka u pedijatrijsku ordinaciju. Možemo ih podijeliti u dvije skupine:

  1. POTEŠKOĆE HRANJENJA, koje se manifestiraju kao:
    • Ograničeni apetit
    • Selektivni unos hrane
    • Strah od hranjenja
    • Ruminacija / vraćanje progutane hrane u usta i ponovno žvakanje
    • Pika / konzumiranje nejestivih tvari (dijete jede pijesak, zemlju, papir)

Najčešće nema stagnacije ili gubitka u prirastu tjelesne mase, a krivulja rasta je u zadovoljavajućem rasponu.

  1. POREMEĆAJI HRANJENJA, koji rezultiraju prekidom prirasta težine ili gubitkom težine , a krivulja rasta ne prati standarde.

Klasificiraju se prema Chatooru i suradnicima na:

  • Nepredvidivo odbijanje hrane ili infantilna anoreksija
  • Selektivno odbijanje hrane ili senzorna averzija prema hrani
  • Posttraumatski poremećaji hranjenja

Koji su uzroci poremećaja prehrane?

Uzrok problema su najčešće pogreške kod uvođenja dohrane, hrane na žlicu, u dobi od 6 mjeseci i u periodu učenja samostalnog hranjenja u dobi od 9 do 18 mjeseci. Pretjerana zabrinutost roditelja i iskrivljena očekivanja od djeteta remete interakciju u stvaranju pravilnih prehrambenih navika. Dijete treba shvatiti kao aktivnog sudionika u hranjenju a ne kao ‘otvarača usta’. U slučaju da dijete odbije žlicu, treba odgoditi početak dohrane za drugu priliku. Ne treba odgovoriti  strahom i tjeskobom jer će se to zrcaliti u ponašanju djeteta.

Što roditelji mogu poduzeti po pitanju prevencije?

Najbolja prevencija je pratiti interes djeteta za hranom, uočiti kako reagira dok je za obiteljskim stolom i pokazuje li želju za žlicom. Savjete prijatelja i rodbine treba slušati manje jer se oni zasnivaju na iskustvima brige o vlastitoj djeci.

Važno je izbjeći česte zamke poput:

  • Neadekvatne žlice; ona treba biti uska, ravna, s dugom drškom koju dijete može hvatati
  • Žlica ne smije dolaziti djetetu iz visine jer tako ne vidi njen sadržaj. Treba ju primicati u visini usta
  • Žlica se ne stavlja u usta već pred usta da bi ju donja usna zahvatila
  • Struganje žlicom oko usta da se pokupe ostaci hrane je nepoželjno
  • Isključivo kašasta hrana remeti razvoj žvačne muskulature
  • Nasilno hranjenje je visoki stupanj traumatiziranja djeteta s dugoročnim posljedicama u vidu oralne averzije
  • Svako unošenje nervoze kod hranjenja, strah da će se dijete zagrcnuti, te strah od nereda koje će dijete napraviti ako aktivno sudjeluje u hranjenju može rezultirati poteškoćama hranjenja
  • Hranjenje uz ekrane, igračke ili slikovnice nije poželjno jer remeti doživljaj hranjenja kao ugodne socijalne aktivnosti

Koji su najčešći simptomi i kako ih roditelji mogu ublažiti?

Najčešći simptomi poremećaja prehrane su:

  • Odbijanje hrane odmah na početku obroka ili već nakon nekoliko zalogaja
  • Prestanak pokazivanja interesa za hranom
  • Prestanak pokazivanja gladi
  • Dijete nema vremena za jelo
  • Odbijanje žvakanja krute hrane
  • Svaki obrok traje satima

Promjenama dosadašnjeg obrasca prehrane, roditelji mogu utjecati na postupan nestanak simptoma:

  • Pokušati uvesti rutinu u prehranu: jede se za stolom a ne pred ekranom, svaki dan u isto vrijeme, ne duže od pola sata, poželjno uz druge članove obitelji
  • Razmaci između obroka od 3-4 sata, 5-6 obroka na dan, između obroka samo voda (a ne sokovi, grickalice i voće)
  • Uključivanje novih namirnica bez prisile, ali bez alternativnih namirnica. Često nuđenje istog (strpljivo ali uporno, i do 21 puta ista namirnica), novu namirnicu ponuditi uz već poznatu i prihvaćenu, pohvala i ako se samo proba nova namirnica
  • Porcije primjerene dobi, manje porcije da dijete traži još, uključiti dijete u kupovinu i pripremanje hrane, hranu učiniti privlačnom na tanjuru
  • O količini obroka odlučuje dijete, roditelj je taj koji samo servira hranu, hvaliti samostalno jedenje
  • Ne nuditi desert kao nagradu, ne zadovoljavati dječje emocionalne potrebe hranom već pokazati i razmjenjivati emocije sa svojim djetetom (igra, razgovor, grljenje, maženje)

Koji su rizici poremećaja prehrane?

Rizici poremećaja prehrane su nepovoljni utjecaj na tjelesni i kognitivni razvoj djeteta ali i na interakciju u obitelji. Hranjenje umjesto osjećaja ugode utaživanjem gladi postaje razlog stalnog sukoba roditelja i djeteta. Psihodinamski poremećaj vezan uz hranjenje u ranoj životnoj dobi rezultira anksioznim poremećajima i poremećajima hranjenja u adolescentnoj dobi. Roditelji čija djeca imaju poteškoće prehrane i čini im se da dijete zapravo ništa ne jede, a  uz to normalno raste i napreduje na težini trebaju to prihvatiti kao prolaznu teškoću i normalnu pojavu u razvoju djeteta.

Kako se najčešće liječe poremećaji prehrane?

Pristup u liječenju istovremeno mora biti usmjeren prema djetetu i roditelju. Individualnim savjetovanjem o problemima odnosa roditelj-dijete i edukaciji roditelja o prehrambenim potrebama i načinima provođenja prehrane problem se može postupno prevladati. Djetetu se pomaže:

  • poboljšanjem vještine hranjenja
  • postupcima navikavanja na nove okuse
  • osvješćivanjem važnost žvakanja

U terapiju poremećaja prehrane treba u vidu timskog rada uključiti pedijatrijskog gastroenterologa, radnog terapeuta-edukatora hranjenja, nutricionista, ponekad psihologa i logopeda / piknik terapija, talk-tools terapija.

Za sva dodatna pitanja ili nejasnoće, zatražite savjet Diane Puževski dr. med., koja je dostupna za sva pitanja o dječjoj probavi, alergijama i poremećajima prehrane putem LittleDot aplikacije. Ako još nemaš aplikaciju, preuzmi je ovdje!

Diana Puževski dr. med.

Opća pedijatrija

Video konzultacija

5.0

"Dostupna je za sva pitanja o dječjoj probavi, alergijama i poremećajima prehrane, te oćenito o zdravlju predškolske djece."

Odaberi uslugu i kontaktiraj odabranog liječnika-stručnjaka
Video konzultacija Zovi stručnjaka Pisani upit