Ako ste primijetili da se vaše dijete u posljednje vrijeme teže odvaja od vas – kod odlaska u vrtić, kod bake ili čak samo izlaska iz sobe – ne brinite. Vrlo je vjerojatno riječ o separacijskom strahu kod djeteta, prirodnoj razvojnoj fazi koja ukazuje na zdravu emocionalnu povezanost s roditeljem ili skrbnikom.
Što je separacijski strah i kada se javlja?
Separacijski strah kod djece obično se javlja između 6. i 15. mjeseca života te se postupno smanjuje do treće godine. To nije znak regresije u razvoju, već naprotiv – dokaz da je dijete razvilo sigurnu privrženost, jednu od ključnih komponenti socio-emocionalnog razvoja.
Privrženost se očituje kroz:
– izraze radosti i nježnosti prema roditelju ili skrbniku,
– reakcije tuge i straha tijekom odvajanja,
– traženje utjehe i sigurnosti u poznatom zagrljaju.
Ključne potrebe djeteta tijekom razvoja privrženosti
Privrženost nije emocionalni luksuz, već biološki utemeljena potreba. Istraživanja pokazuju da tjelesni kontakt – kao što su maženje, dodiri, zagrljaji i dojenje – izravno utječu na zdrav neurološki razvoj, posebno dijelova mozga odgovornih za obradu emocija. Zato je važno svakodnevno zadovoljavati djetetove potrebe za blizinom.
Tijek razvoja privrženosti kod djece
Strah od odvajanja nije znak slabosti, već dokaz da dijete razvija sposobnost stvaranja emocionalne veze. Uz osjetljivost, dostupnost i dosljednost skrbnika, dijete se postupno razvija u emocionalno sigurnu i samostalnu osobu.
Zato strah od odvajanja nije nešto što treba gasiti – već ga treba razumjeti kao prirodnu i zdravu reakciju. Budući da dijete još ne razumije pojam vremena ni privremenosti, rastanak mu može djelovati kao trajan gubitak. No, kako se razvijaju njegove kognitivne i socio-emocionalne sposobnosti, dijete počinje shvaćati da se skrbnik vraća i uči kako se nositi s razdvajanjem.
Kvaliteta skrbi u tom razdoblju ključna je za razvoj sigurne privrženosti. Djeca koja dobiju potrebnu emocionalnu podršku razvijaju sve veće povjerenje, sigurnost i sposobnost neovisnog istraživanja svijeta oko sebe.
Faze razvoja privrženosti (prema Vasta i suradnicima, 1998)
1. Faza pretprivrženosti (0 – 6 tjedana)
U ovoj ranoj fazi novorođenče prepoznaje miris i glas majke ili skrbnika, ali ne razlikuje osobe po emocionalnoj važnosti – jednako reagira na sve osobe u svojoj okolini.
2. Faza nastajanja privrženosti (6 tjedana – 6/8 mjeseci)
Dijete počinje pokazivati različite reakcije prema poznatoj osobi – više se smiješi, guguće i lakše umiruje u prisutnosti skrbnika, iako još uvijek ne prosvjeduje pri odvajanju.
3. Faza jasno izražene privrženosti (6/8 mjeseci – 18/24 mjeseci)
Dijete uspostavlja snažnu emocionalnu vezu i pokazuje znakove separacijske anksioznosti – prosvjeduje pri odvajanju i pokazuje strah od nepoznatih osoba. Skrbnik postaje primarni izvor utjehe.
4. Faza recipročnog odnosa (18 mjeseci – 2/3 godine)
Dijete počinje razumijevati razloge za privremena odvajanja. Uz jasan i smiren razgovor od strane skrbnika, lakše se nosi s razdvajanjem i zna da će se roditelj vratiti.
Znakovi sigurno uspostavljene privrženosti
Djeca koja su razvila sigurnu privrženost pokazuju sljedeća ponašanja:
- Traže blizinu skrbnika kad su uznemirena ili nesigurna
- Pokazuju tjeskobu pri odvajanju, ali se brzo umire kada se skrbnik vrati
- Doživljavaju skrbnika kao sigurnu bazu iz koje istražuju svijet
- Radosno reagiraju pri ponovnom susretu sa skrbnikom
- Pokazuju empatiju i interes za druge osobe, osobito vršnjake
- Otvoreno komuniciraju putem pogleda, mimike, geste i govora
- Imitiraju ponašanje skrbnika u svakodnevnim situacijama
Ovi znakovi ukazuju na to da je dijete razvilo osnovno povjerenje u svijet i odnose – što je temelj za njegovu emocionalnu stabilnost i buduće socijalne odnose.
Treba li se dijete pozdraviti prije odlaska?
Iako se može činiti lakšim „otići tiho“, uvijek je preporučljivo omogućiti djetetu svjestan rastanak. Djeca osjećaju odsutnost skrbnika i ako nema jasne komunikacije, to može uzrokovati tjeskobu, ljutnju ili povlačenje u sebe
Svatko od nas odraslih podrazumijeva određene načine pozdrava prilikom rastanka. No, s našim vlastitim djetetom to se čini nekada dosta teško. U mnogim slučajevima, dijete se igra i fokusirano je na nešto. Zato nam je lakše otići bez pozdrava. Ne želimo mu dodati stres koji bi utjecao i na nas. Iako djeca u toj najranijoj dobi ne znaju pričati, brzo će osjetiti da je skrbnik otišao. Najčešće je to majka. Njihove emocije će se pokazati na različite načine.
Tako reakcije poput:
- plača
- povlačenja u sebe
- ljutnje
mogu uslijediti i nakon nekog vremena što je skrbnik otišao bez pozdrava.
Međutim, ako djetetu omogućimo rastanak prilikom odvajanja, možda biramo teži način za sebe, ali dugoročnije bolje za dijete. U početku je moguće da će taj rastanak biti obilježen reakcijama glasnog plača ili bacanja, što je odraz postizanja zdrave privrženosti, odnosno čvrste emocionalne veze sa skrbnikom. I upravo zbog te jake i zdrave veze, dijete će postpuno shvatiti da je to normalan slijed događaja.
Kod tih prvih burnih reakcija prilikom odvajanja, dijete izbacuje iz sebe razne emocije straha i tuge, nakon čega se smiruje, te je slobodno posvetiti se igri. U suprotnom, dijete u nekom trenutku primijeti da nema skrbnika, a emocije koje može dugo zadržavati za sebe, kasnije se mogu manifestirati u neka neželjena ponašanja.
Preporučuje se uvijek djetetu kratko i jasno rastumačiti razlog odvajanja i s kim će provoditi vrijeme, sukladno dobi djeteta.
Savjeti za roditelje, kako pomoći djetetu u fazi separacijskog straha?
– Pripremite dijete unaprijed: jednostavnim rečenicama objasnite tko će biti s njim i kada se vraćate.
– Ne odgađajte odlazak: kratki i jasni oproštaji ulijevaju sigurnost.
– Ostanite dosljedni: rutina daje osjećaj kontrole.
– Budite strpljivi: važno je pratiti dijete bez kritike ili umanjivanja njegovih osjećaja.
Kada potražiti stručnu podršku?
Ako separacijski strah traje dulje od očekivanog, postaje intenzivniji ili značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje djeteta (ili vas), preporučuje se konzultacija s pedijatrom, psihologom ili dječjim terapeutom.Ako strah od odvajanja traje duže nego što se očekivalo, može postati jači. Također, može značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje djeteta ili vas. U tom slučaju, preporučuje se razgovor s pedijatrom, psihologom ili dječjim terapeutom
LittleDot savjet
Ukoliko primjećujete da je separacijski strah kod vašeg djeteta sve izraženiji ili želite stručno mišljenje, putem LittleDot platforme možete se povezati s provjerenim dječjim psiholozima, pedagozima i pedijatrima. Svi razgovori i video konzultacije su sigurni, enkriptirani i povjerljivi, dostupni 24/7 s bilo kojeg uređaja.
Preuzmite LittleDot – Vaš partner za zdravlje obitelji!
