Djeca su osobito ranjiva na djelovanje štetnih kemikalija iz okoliša, koje se mogu pronaći u plastici, hrani, kozmetici i zraku. Izloženost tim tvarima – od prenatalnog razdoblja do ranog djetinjstva – može negativno utjecati na razvoj živčanog i hormonskog sustava.
U ovom članku saznat ćete koji su najopasniji endokrini disruptori i toksične tvari u plastici, gdje se nalaze i kako ih učinkovito izbjeći u svakodnevnom životu.
Kao dodatni alat za prevenciju, roditelji mogu koristiti besplatnu aplikaciju LittleDot putem koje roditelji mogu jednostavno pratiti prehranu, spavanje, simptome i ponašanje svog djeteta. Bilježenjem takvih informacija stvara se bolji uvid u moguće utjecaje iz okoline i svakodnevne rutine. Kada se pojavi nedoumica, tu su i online savjeti pedijatra – brzo i dostupno, kad god zatreba.
Koje toksične tvari najviše utječu na zdravlje djece?
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), oko 24% globalnog opterećenja bolestima može se pripisati štetnim utjecajima iz okoliša. Uključujući onečišćenje zraka, kemikalije, nesigurnu vodu i loše uvjete stanovanja WHO, 2016.
Procjena ukupnog rizika dodatno je otežana zbog velikog broja različitih kemijskih spojeva i njihove sveprisutnosti u svakodnevnom životu. Posebno su osjetljive skupine poput trudnica, novorođenčadi i male djece, čiji se organizam tek razvija. Upravo zato, razdoblje od začeća do prve godine života smatra se najkritičnijim za moguće dugoročne učinke izloženosti.
Endokrini disruptori su kemikalije koje mogu ometati hormonalni sustav i povezani su s mnogim zdravstvenim problemima kod ljudi. Najčešće imitiraju djelovanje estrogenih hormona i mogu se pronaći u brojnim proizvodima namijenjenim za široku uporabu, kao što su plastične boce i posude, limenke, deterdženti, usporivači vatre, igračke, kozmetika i pesticidi. Navedeni spojevi imaju potencijal promjene hormonske ravnoteže koja je nužna za normalan rast i razvoj.
Bisfenol A (BPA) – čest spoj u plastici s potencijalno štetnim učinkom
Bisfenol A (BPA) jedan je od najpoznatijih endokrinih disruptora, a koristi se u proizvodnji polikarbonatne plastike i epoksi-smola koje se nalaze u brojnim proizvodima. Prisutan je od bočica za hranjenje i ambalaže za hranu do unutarnjih premaza limenki i vodovodnih cijevi.
Zbog mogućnosti migracije BPA-a iz plastike u hranu i piće, osobito pri zagrijavanju, izražena je zabrinutost o njegovu utjecaju na ljudsko zdravlje. Istraživanja na životinjskim modelima ukazuju na potencijalne učinke na razvoj reproduktivnog i živčanog sustava. Navedeno uključuje promjene u razinama hormona, prijevremeno spolno sazrijevanje i promjene u ponašanju.
Prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), izloženost BPA-u povezuje se s mogućim rizicima za zdravlje, osobito kod djece i trudnica. Nova znanstvena mišljenja EFSA-e iz 2023. godine dodatno su smanjila tolerabilan dnevni unos BPA-a, uzimajući u obzir podatke o imunološkom sustavu i hormonalnim poremećajima.
Insekticidi
Određene skupine insekticida, uključujući i one koji su danas zabranjeni za široku uporabu poput DDT-a (diklor-difenil-trikloroetan), pokazale su potencijal da djeluju kao endokrini disruptori – kemikalije koje mogu ometati normalnu funkciju hormonskog sustava.
Iako je uporaba DDT-a u mnogim zemljama ukinuta 1970-ih i 1980-ih, tragovi ovog spoja i dalje se mogu pronaći u okolišu i ljudskim tkivima zbog njegove postojanosti i sposobnosti bioakumulacije.
Studija objavljena u časopisu Environmental Health Perspectives koju je provelo Sveučilište Kalifornija, Berkeley. Studija je pokazala da su žene koje su tijekom ranog života (od rođenja do 14. godine) bile izložene višim razinama DDT-a imale povećan rizik od razvoja karcinoma dojke u odrasloj dobi, u usporedbi s onima koje nisu bile izložene. Prema toj studiji, rizik je bio do pet puta veći u najizloženijoj skupini ispitanica.
Ftalati – plastifikatori s potencijalnim endokrinim učinkom
Ftalati su kemijski spojevi koji se dodaju plastici kako bi postala fleksibilnija i izdržljivija. Međutim, s vremenom se mogu otpuštati iz materijala – hlape ili se ispiru – što zabrinjava jer su često prisutni u proizvodima koji dolaze u kontakt s djecom.
Zbog potencijalno štetnih učinaka na zdravlje, njihova je upotreba ograničena ili zabranjena u dječjim igračkama i proizvodima za dojenčad unutar Europske unije. Spojevi poput DEHP-a, DBP-a i BBP-a klasificirani su kao endokrini disruptori. Povezani su s mogućim utjecajem na razvoj reproduktivnog sustava, osobito kod dječaka.
Ftalati se nalaze i u kozmetici, deterdžentima, ambalaži, odjeći i drugim proizvodima široke potrošnje. Neka istraživanja pokazuju povezanost prenatalne izloženosti s promjenama u hormonalnom razvoju. Utjecaj na ponašanje i neurološki razvoj još uvijek se istražuje.
Perfluoroktanoična kiselina (PFOA) – izloženost i potencijalni rizici
Perfluoroktanoična kiselina (PFOA) je sintetski kemijski spoj koji pripada skupini perfluoriranih spojeva (PFAS). Dugo se koristio u industriji, posebno za izradu teflonskih premaza, vodootpornih tkanina, tepiha otpornih na mrlje i ambalaže za hranu.
Zbog dugotrajne razgradnje u okolišu i sposobnosti nakupljanja u organizmu, PFOA je predmet brojnih istraživanja. U laboratorijskim studijama na životinjama pokazao je učinke na jetru, imunološki i reproduktivni sustav, a Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala ga je kao mogući karcinogen za ljude (Grupa 2B).
PFOA se može naći kao kontaminant u vodi, hrani, kućanskim proizvodima i industrijskom otpadu. Prema Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), većina stanovništva SAD-a imala je mjerljive razine PFOA u krvi tijekom ranih 2000-ih, a procjene govore da je više od 98% populacije bilo izloženo ovom spoju prije regulatornih ograničenja.
Zbog zabrinutosti za zdravlje, Europska unija i SAD postupno su ograničili ili zabranili njegovu proizvodnju i upotrebu u većini komercijalnih proizvoda.
Usporivači vatre – prisutni i potencijalno rizični spojevi u svakodnevnim proizvodima
Usporivači vatre (eng. flame retardants) su kemikalije koje se dodaju u materijale poput tekstila, dječjih autosjedalica, madraca i jastuka od poliuretana. Njihova svrha je usporiti širenje plamena u slučaju požara.
Neki spojevi iz ove skupine, poput polibromiranih difenil etera (PBDEs), pokazali su u istraživanjima na životinjama mogućnost narušavanja hormonske ravnoteže. Također, mogu utjecati na razvoj živčanog sustava.
Zbog svoje stabilnosti i sposobnosti nakupljanja u okolišu, ovi spojevi lako dospijevaju u tijelo. Najčešći putovi su udisanje čestica iz kućne prašine ili apsorpcija kroz kožu.
Iako su neke klase usporivača vatre (npr. PBDEs) zabranjene ili strogo regulirane u Europskoj uniji i SAD-u, zamjenske tvari još uvijek se istražuju po pitanju sigurnosti.
Skriveni izvori toksina u svakodnevnim proizvodima
Kozmetika, tekstil, obuća, sredstva za čišćenje i brojni drugi proizvodi široke potrošnje mogu sadržavati velik broj kemikalija. Mnoge od njih su potencijalno štetne za zdravlje. Neki sastojci, poput konzervansa, boja, mirisa ili omekšivača plastike, povezani su s endokrinim poremećajima, alergijama i dugoročnim učincima.
Zabrinjava prisutnost nanočestica koje se sve češće koriste zbog funkcionalnih svojstava. Primjerice, dodaju se za smanjenje gužvanja tkanina ili kao antimikrobni dodaci u odjeći. Zbog svoje veličine lako prodiru kroz kožu ili sluznice, a njihovi učinci još uvijek nisu dovoljno istraženi.
Djeca su posebno osjetljiva zbog tanje kože i veće površine kože u odnosu na tjelesnu masu. To povećava rizik od štetnog djelovanja toksičnih tvari. Ftalati, na primjer, često se nalaze u dijelovima dječje odjeće i obuće, a brojne ih studije svrstavaju među endokrine disruptore.
Nažalost, u obradi tekstila i proizvodnji odjeće često se koriste kemikalije koje mogu štetno djelovati na zdravlje. Među njima su olovo, kadmij, živa, krom, PFAS spojevi, azo-boje, klorofenoli i biocidi. Ove tvari mogu izazvati iritacije kože, alergijske reakcije te dugoročne učinke na endokrini sustav.
Osobitu zabrinutost izaziva činjenica da se kemikalije mogu nalaziti čak i u proizvodima namijenjenima djeci, poput čarapa s antibakterijskim tretmanima ili odjeće tretirane usporivačima gorenja. Koža novorođenčadi osjetljivija je i propusnija nego u odraslih, pa je rizik od apsorpcije štetnih tvari kod njih znatno veći.
Zabrinutost dodatno pojačava ograničenost sigurnosnih propisa – iako je Europska unija donijela važne regulative poput Direktive 1223/2009, kojom je zabranjena uporaba više od tisuću tvari u kozmetičkim proizvodima, o mnogim spojevima koji se i dalje koriste nema dovoljno istraživanja.
Važno je napomenuti da se ovaj popis redovito ažurira kako bi odražavao najnovija znanstvena saznanja i osigurao visoku razinu zaštite zdravlja potrošača. Roditelji bi zato trebali birati proizvode s jasnim deklaracijama i certifikatima sigurnosti, osobito kada se radi o njezi kože najmlađih.
Potencijalno štetni sastojci u hrani i dodacima prehrani za djecu
U prehrambenim proizvodima i dodacima prehrani za djecu mogu se nalaziti različite tvari koje nastaju prirodno ili tijekom tehnološke obrade hrane. Iako su većina njih odobrene za upotrebu i u skladu sa zakonskim normama, znanstvena zajednica i dalje prati njihov mogući utjecaj na osjetljive skupine, uključujući trudnice i malu djecu.
Hidroksimetilfurfural (HMF), na primjer, prirodno se stvara zagrijavanjem šećera, najčešće tijekom pečenja ili prerade voćnih proizvoda. Nalazimo ga u voćnim sirupima, medu, sokovima i pekarskim proizvodima. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ističe da se HMF nalazi u svakodnevnoj prehrani te nastavlja pratiti njegov mogući utjecaj na zdravlje. Prema dostupnim podacima, razine HMF-a u hrani ne predstavljaju neposredan rizik za potrošače, no istraživanja se i dalje provode.
Slično tome, aspartam, niskokalorični zaslađivač koji se koristi u mnogim bezalkoholnim napicima i proizvodima bez šećera, prošao je opsežne sigurnosne procjene. Prema EFSA-i i drugim međunarodnim tijelima, aspartam je siguran za konzumaciju u propisanim količinama. Unatoč tome, pojedine stručne studije analiziraju moguće učinke njegove razgradnje pri određenim uvjetima, ali bez konkretnih dokaza o štetnosti u kontekstu uobičajene prehrane.
Roditeljima se preporučuje pažljivo čitanje deklaracija proizvoda i izbor prehrambenih namirnica koje odgovaraju dobi i prehrambenim potrebama njihova djeteta. Za dodatne savjete preporučuje se konzultacija s pedijatrom ili nutricionistom.
Dioksini (poliklorirani dibenzodioksini)
To su vrlo stabilni i ekološki nerazgradivi kemijski spojevi koji nastaju kao nusproizvod u industrijskim procesima u kojima se provodi spaljivanje materijala koji sadržavaju klor (proizvodnja PVC-a, taljenje metala, spaljivanje otpada), izbjeljivanje klorom, uporabom herbicida i kao posljedica prirodnih procesa (vulkani, šumski požari). Najznačajniji putevi unosa su konzumacija kontaminiranog mesa, mliječnih proizvoda i ribe. Duhanski se dim također sadrži znatne količine dioksina. Riječ je o kemijskim spojevima koji imaju kumulativno djelovanje i mogući učinci na zdravlje su brojni. Iz literature valja izdvojiti podatke o utjecaju na kožu (klorakne – kod visoke ekspozicije), strukturu zubne cakline u djece, bolesti središnjega i perifernoga živčanog sustava, štitnjače, imunosnog sustava, nastanka endometrioze i dijabetesa. Načelno je riječ o karcinogenom i teratogenom spoju.
U povijesti su se, nažalost, događali brojni incidenti s industrijskim postrojenjima, zbog kojih je došlo do masivne kontaminacije ljudi, životinja i biljaka, s teškim posljedicama. Kad je riječ o djeci najmlađe dobi, akumulacija dioksina započinje već tijekom trudnoće placentalnim prijenosom i nastavlja se dojenjem. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija donijela preporuke o maksimalnom dnevnom, tjednom i godišnjem unosu dioksina temeljem preporučenih količina namirnica koje sadržavaju taj spoj. Zabrinutost izazivaju studije koje upućuju na sve veću učestalost dijabetesa, debljine, astme i autizma u proteklih nekoliko desetljeća. Postoje utemeljene sumnje da su ove bolesti češće u djece koja su dulje dojena, a čije majke žive u područjima gdje postoji visoka ekspozicija dioksinima. Dodatnu zabrinutost donose podatci o omjeru majčinog unosa dioksina u odnosu na tridesetak puta veći unos u djeteta putem majčinog mlijeka.
Arsen
Arsen spada u skupinu kancerogena prve skupine (nedvojbeno dokazana kancerogenost). Osim akutnih toksičnih učinaka uzrokuje brojne zdravstvene poteškoće koje su katkada vidljive i desetak godina nakon ekspozicije (maligne bolesti). Ovaj element prolazi kroz placentu i uzrokuje povećanu učestalost spontanih pobačaja, mrtvorođenosti i prijevremenog poroda. Rana izloženost arsenu je popraćena većom učestalosti malignoma pluća u odrasloj dobi. Najvećim dijelom arsen dolazi u podzemne vodotokove razlaganjem aluvijalnih naslaga – mineralnih stijena koje sadrže arsen. Arsen i njegovi spojevi su izrazito mobilni u okolišu, ne samo zbog podzemnih vodotokova, nego i zbog ulaska u organizam i širenja hranidbenim lancem. Tome treba pridodati i korištenje određenih insekticida i pesticida koji također mogu sadržavati arsen. Prisustvo arsena u vodi za piće predstavlja javnozdravstveni problem u mnogim državama.
U istočnim dijelovima Republike Hrvatske razine anorganskog arsena u podzemnim vodama višestruko premašuju dopuštene granice. Za očekivati je da će se uvođenjem suvremenijih (ali i značajno skupljih) metodologija dearsenizacije vode njegove vrijednosti sniziti unutar dopuštenih granica. Inače se značajne koncentracije arsena mogu nalaziti u riži. Kako se najviše arsena nalazi u rižinoj ovojnici najmanja je opasnost ako se konzumira glazirana riža s koje je odstranjena ovojnica. Nasuprot tome, integralna riža kao i rižino mlijeko sadrže veće koncentracije ovog toksina.
Praktični savjeti za zaštitu trudnica i djece od štetnih kemikalija
S obzirom na sve veću prisutnost toksičnih kemikalija u proizvodima široke potrošnje i svakodnevnom okruženju, iznimno je važno da trudnice i roditelji male djece poduzmu konkretne mjere za smanjenje izloženosti štetnim tvarima. Osjetljive razvojne faze poput trudnoće, ranog dojenačkog i predškolskog razdoblja zahtijevaju dodatnu pažnju kako bi se smanjili potencijalni negativni učinci na zdravlje djeteta.
Zaštita djece od štetnih kemikalija započinje izbjegavanjem proizvoda koji sadrže endokrine disruptore poput BPA-a i ftalata – osobito u plastičnim bočicama, posudama za hranu i dječjim igračkama. Preporučuje se korištenje proizvoda izrađenih od stakla, nehrđajućeg čelika ili sigurnih certificiranih materijala bez štetnih dodataka. Za trudnice i djecu posebno je važno birati prirodnu kozmetiku i sredstva za njegu kože bez parabena, sintetskih mirisa, silikona i drugih poznatih toksičnih sastojaka. Pri odabiru proizvoda za osobnu higijenu, prednost dajte oznakama kao što su „bio“, „eko“, „dermatološki testirano“ i „sigurno za bebe“.
U svakodnevnom životu izbjegavajte zagrijavanje hrane u plastici, koristite prirodna sredstva za čišćenje doma i redovito provjetravajte prostorije. Kada je riječ o vodi za piće – koja može biti kontaminirana teškim metalima poput arsena – preporučuje se uporaba visokokvalitetnih filtera za vodu koji učinkovito uklanjaju pesticide, nitrate i toksine. Filtracija vode za djecu i trudnice postaje sve važniji aspekt kućne prevencije.
Također, birajte odjeću i obuću izrađene od prirodnih materijala bez kemijskih obrada i boja koje mogu sadržavati opasne spojeve. Prilikom kupovine, obratite pažnju na porijeklo tkanina i izbjegavajte sintetičke materijale tretirane antibakterijskim, antifungalnim i vodootpornim kemikalijama. Prirodna njega za bebe i siguran kućni ambijent nisu trend, već dugoročno ulaganje u zdravlje vašeg djeteta.
Roditelji imaju pravo na sigurne informacije i podršku – zato je važno birati provjerene izvore i redovito se savjetovati sa zdravstvenim stručnjacima.
Zagađenje zraka – tihi rizik za dječje zdravlje
Zrak u većim urbanim sredinama često sadrži visoke razine onečišćenja – osobito zbog izgaranja fosilnih goriva poput benzina i dizela. U takvim područjima zabilježena je veća učestalost respiratornih problema kod djece, uključujući alergije i infekcije dišnih puteva.
Istraživanja provedena u New Yorku pokazala su da su djeca izložena većim koncentracijama zagađivača u zraku postizala nešto niže rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti u dobi od 5 godina. Ista istraživačka skupina kasnije je utvrdila i višu razinu anksioznosti, poteškoća s pažnjom i simptoma depresije kod djece izloženih istim uvjetima.
Jedan od glavnih krivaca je benzen, koji se nalazi u ispušnim plinovima, te mikročestice i nanočestice koje nastaju razgradnjom dizelskih goriva. Zbog svoje sitne veličine, te čestice lako prodiru duboko u pluća i mogu doći do drugih tkiva. Premda još nema dovoljno istraživanja o njihovom utjecaju na stanične strukture i DNK, poznato je da neki spojevi iz te skupine imaju kancerogeni potencijal.
Nanočestice se, osim u zraku, sve češće koriste i u svakodnevnim proizvodima poput dezodoransa i tekstila, ali njihova sigurnost, osobito za djecu, još uvijek je predmet istraživanja.
Kako zaštititi djecu i trudnice od utjecaja toksičnih kemikalija
Ljudsko zdravlje neraskidivo je povezano s okolišem. Kemikalije iz zraka, hrane, vode i svakodnevnih proizvoda mogu imati dugoročne posljedice. To je osobito važno tijekom trudnoće i ranog djetinjstva.
Kako bi se smanjio rizik izloženosti štetnim tvarima, važno je razviti jasne nacionalne preporuke i sigurnosne standarde. Roditelji trebaju biti educirani o sigurnijim proizvodima i zdravijim navikama.
Iskustva iz drugih zemalja pokazuju da najbolje rezultate donosi suradnja više sektora. To uključuje zavode za javno zdravstvo, medicinske stručnjake, toksikologe, ekološke udruge i industriju. Jednako je važno odgovorno upravljanje otpadom.
Prevencija počinje informiranjem. Pravo na sigurno okruženje temelj je zdravog i sretnog djetinjstva.
LittleDot aplikacija roditeljima omogućuje vođenje bilješki o prehrani, simptomima i izloženosti okolišnim čimbenicima. Pomoću aplikacije možete se savjetovati s pedijatrima i drugim medicinskim stručnjacima kako biste dobili personalizirane preporuke i dodatnu sigurnost za svoje dijete.
