Uvod
Zahvaljujući snažnoj ekspanziji industrijskih tehnologija, globalizaciji i povećanju trgovine proteklih se desetljeća ljudi ali i ostala živa bića sa velikim brojem kemijskih spojeva. Povećan je njihov broj ali i količina, te se sve češće pokušava procijeniti njihov utjecaj na zdravlje čovjeka. U nekim se studijama procjenjuje da u oko 85% bolesti postoji znatan utjecaj okolišnih čimbenika. Procjena utjecaja znatno je otežana zbog brojnosti i raznovrsnosti kemijskih spojeva te varijabilnosti duljine i ukupne količine ekspozicije. I konačno, postoji razlika u specifičnosti učinka s obzirom na razvojni stadij čovjeka, pri čemu su razdoblja od začeća do prve godine nakon rođenja najosjetljivija i vjerojatno imaju cjeloživotne učinke.
Kemijski spojevi koji interferiraju sa endokrinim sustavom
Endokrini disruptori su kemijski spojevi koji mogu imitirati hormonsko djelovanje ili utjecati na djelovanje tjelesnih hormona. Najčešće imitiraju djelovanje estrogenih hormona i mogu se pronaći u brojnim proizvodima namijenjenim za široku uporabu, kao što su plastične boce i posude, limenke, deterdženti, usporivači vatre, igračke, kozmetika i pesticidi. Navedeni spojevi imaju potencijal promjene hormonske ravnoteže koja je nužna za normalan rast i razvoj.
Bisfenol A (BPA) je jedan od predstavnika ove skupine. Riječ je o vrlo rasprostranjenom spoju koji se upotrebljava u proizvodnji predmeta od plastike i epoksi-smola. Njegova je uloga usporiti gorenje plastike. U većini radova najviše je zabrinutosti zbog plastičnih bočica za hranjenje dojenčadi, plastične ambalaže za osvježavajuća pića i PVC vodovodnih cijevi. Kako se BPA kontinuirano otpušta iz plastike, te obzirom na sve veću količinu nezbrinutog plastičnog otpada, on se nalazi u sve većim koncentracijama u podzemnim i nadzemnim vodotokovima. Laboratorijska istraživanja pokazuju nedvojbeni utjecaj na reproduktivne organe, središnji živčani sustav, uzrokuje prijevremeno spolno sazrijevanje, poremećaj u razvoju žljezdanoga tkiva dojke, razini testosterona i spermatogenezi te utjecaj na poremećaj ponašanja (povećava agresivnost). Klinička istraživanja potvrđuju te nalaze i upozoravaju na mnoštvo drugih poremećaja koji su vjerojatno uzročno- posljedično povezani s povećanim unosom BPA-a (neurorazvojni poremećaji, zloćudne bolesti, dijabetes, bolesti srca i jetre te štitnjače).
Insekticidi u svojoj skupini također sadrže kemijske spojeve koji utječu na funkciju endokrinog sustava. Iako su već tridesetak godina zabranjeni za uporabu, još su uvijek prisutni u okolišu i ljudskim tkivima. DDT je jedan od predstavnika iz navedene skupine. U istraživanju centra za zdravlje žena i djece američkog Instituta za javno zdravstvo u Berkeleyu, Kalifornija, utvrđeno je da djevojčice koje su bile izložene tom insekticidu tijekom prvih 14 godina života imaju pet puta veće izglede za nastanak karcinoma dojke u usporedbi sa skupinom koja nije bila izložena u navedenoj životnoj dobi.
Ftalati su kemijski spojevi koji se dodaju plastici i oni određuju njezinu čvrstinu i elastičnost. Nažalost ftalati se kontinuirano otpuštaju iz plastike (hlape, ispiraju se) te je zbog opasnosti za zdravlje djece zabranjena njihova uporaba u proizvodnji dječjih igračaka i bočica. Određeni kemijski spojevi iz skupine endokrinih disruptora imaju potencijal androgenog djelovanja i utjecaja na razvoj muških reproduktivnih organa. Ftalati su prisutni i u brojnim proizvodima opće potrošnje kao što su kozmetički pripravci (lak za nokte, boja i lak za kosu, deodoransi, šamponi). Prenatalna izloženost ftalatima može uzrokovati znatno smanjenje muškog obrasca ponašanja u dječaka. Prema nekim istraživanjima ulja lavande i čajevca, također imaju androgeni i antiestrogeni učinak, te se kao posljedica njihove redovite uporabe (masaža, kozmetika) može pojaviti ginekomastija u pretpubertetskoj dobi. Ipak, čini se da ftalati nemaju neposredan karcinogeni učinak.
Perfluoroktanoična kiselina (PFOA) je o kemijski spoj koji se upotrebljava u proizvodnji teflona (politetrafluoroetilen), koji prema laboratorijskim istraživanjima znatno remeti razvoj žljezdanoga tkiva dojke i laktaciju. U životinjskim modelima kategoriziran je kao toksin i karcinogen. Riječ je o kemijskom spoju koji se nalazi kao kontaminant u vodi, hrani, tepisima koji su otporni na prljanje, sredstvima za čišćenje tepiha, odjeći, teflonskom posuđu, u okolišu tvornica koje proizvode kemikalije i u industrijskom otpadu. Uobičajeni je dodatak u papirnatim vrećicama koje se koriste za termičku obradu hrane (npr. vrećice sa kukuruzom za pripremu kokica u mikrovalnim pećnicama). Prema istraživanju u SAD-u opća je izloženost tom spoju 98%.
Usporivači vatre. Riječ je o nekoliko kemijskih spojeva koji se dodaju u tekstil, auto-sjedalice i poliuretanske jastuke s ciljem usporivanja širenja plamena u slučaju požara. Takvi se spojevi oslobađaju i mogu dospjeti u organizam udisanjem ili preko kože. Laboratorijska istraživanja na životinjama pokazuju da ti spojevi mogu uzrokovati tumore i hormonske promjene, s posljedičnim poremećajima reproduktivnog i neurološkog razvoja.
II DIO
Toksični kemijski spojevi u proizvodima široke potrošnje
Kozmetika, odjeća, obuća, otapala, boje, sredstva za čišćenje sadrže desetke tisuća različitih kemijskih spojeva od kojih je veći broj potencijalno ili dokazano opasan. Tek za ilustraciju dimenzije potencijalne opasnosti može poslužiti podatak da se u proizvodnji kozmetike upotrebljava se više od 75.000 različitih kemijskih spojeva, u obradi tekstila oko 8000, dok podataka o kemijskim spojevima koji se rabe u proizvodnji obuće nema. (12)Sve se češće primjenjuje tehnologija nanočestica (deodoransi, obrada tekstila kojom se smanjuje gužvanje). Zbog toga što gotovo nemjerljivo malene, bez zapreka s lakoćom prodiru u organizam i još uvijek nije poznat njihov učinak na zdravlje. Kad je riječ o koži djece, potrebno je napomenuti da je potencijalni rizik od toksičnog i sustavnog djelovanja znatno veći nego u odraslih, zbog toga što je propusnost gotovo dvostruka, a relativna površina (površina u odnosu na tjelesnu masu) također je višestruko veća (npr. novorođenče ima 7 puta veću relativnu površinu kože u odnosu na odraslu osobu). Već spomenuti ftalati često se nalaze u pojedinim dijelovima odjeće i obuće. Nažalost, nerijetko se u obradi tekstila koriste toksične supstance (npr. olovo, kadmij, živa, krom, perflorirani kemijski spojevi, klorobenzeni, biocidni i antifungalni spojevi, azo boje, klorofenoli, kratkolančani klorirani parafin) koji predstavljaju opasnost ne samo zbog izravnog kontakta s kožom nego i zbog kontaminacije okoliša (odlaganje industrijskog i tekstilnog otpada). Odista nije očekivano da su čarape inmpregnirane srdstvima koja priječe rast gljivica i baktrija. Nevjerojatni su rezultati istraživanja koja pokazuju da je u prvih mjesec dana, samo putem sredstava za njegu, novorođeno dijete bilo izloženo različitim kemijskim spojevima, prosječno 48 spojeva. Nacionalne regulative o sigurnosnim standardima ni izdaleka ne pokrivaju tako velik broj kemijskih spojeva. Primjerice, 2009. godine Europska unija izdaje Direktivu 1223/2009, kojom zabranjuje uporabu 1328 kemijskih spojeva koji se mogu pronaći u kozmetičkim pripravcima, dok o većini preostalih nema nikakvih podataka.
Kad je riječ o hrani, nadomjestcima hrane i vodi, osim već poznatih zagađenja teškim metalima, organskim ugljikovodicima, biocidima, svakako treba voditi brigu o biološkom zagađenju (bakterije, virusi, gljivice i njima stvoreni toksini) te sintetičkim proizvodima (konzervansima, zaslađivačima). Primjerice, dosta se pozornosti obraća na HMF (hidroksi-metilfurfural) koji nastaje u procesu zagrijavanja kukuruznog škroba pri proizvodnji sirupa (rasprostranjeno sladilo u bezalkoholnim pićima, biljnim sirupima, konditorskim proizvodima). Riječ je o spoju koji nastaje dehidracijom ugljikohidrata (događa se kod pečenja, kuhanja ili sušenja hrane) koji pojačava okus i hrani daje privlačniji izgled (Maillardova reakcija – karamelizacija). Iako epidemiološke studije ne upućuju na štetne utjecaje na zdravlje, na oprez potiču laboratorijska istraživanja koja pokazuju da HMF ima citotoksični i genotoksični učinak. Nasuprotno, istraživanja koja procjenjuju moguću toksičnost aspartama (L-asparagil-L-fenilalanim-metil ester) govore da je riječ o neškodljivom spoju 2 uobičajene aminokiseline. Ipak, ukoliko tijekom proizvodnje dođe do racemizacije (prijelaza L- u D- formu) mogući su toksični učinci.
Dioksini (poliklorirani dibenzodioksini) su vrlo stabilni i ekološki nerazgradivi kemijski spojevi koji nastaju kao nusproizvod u industrijskim procesima u kojima se provodi spaljivanje materijala koji sadržavaju klor (proizvodnja PVC-a, taljenje metala, spaljivanje otpada), izbjeljivanje klorom, uporabom herbicida i kao posljedica prirodnih procesa (vulkani, šumski požari). Najznačajniji putevi unosa su konzumacija kontaminiranog mesa, mliječnih proizvoda i ribe. Duhanski se dim također sadrži znatne količine dioksina. Riječ je o kemijskim spojevima koji imaju kumulativno djelovanje i mogući učinci na zdravlje su brojni. Iz literature valja izdvojiti podatke o utjecaju na kožu (klorakne – kod visoke ekspozicije), strukturu zubne cakline u djece, bolesti središnjega i perifernoga živčanog sustava, štitnjače, imunosnog sustava, nastanka endometrioze i dijabetesa. Načelno je riječ o karcinogenom i teratogenom spoju. U povijesti su se, nažalost, događali brojni incidenti s industrijskim postrojenjima, zbog kojih je došlo do masivne kontaminacije ljudi, životinja i biljaka, s teškim posljedicama. Kad je riječ o djeci najmlađe dobi, akumulacija dioksina započinje već tijekom trudnoće placentalnim prijenosom i nastavlja se dojenjem. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija donijela preporuke o maksimalnom dnevnom, tjednom i godišnjem unosu dioksina temeljem preporučenih količina namirnica koje sadržavaju taj spoj. Zabrinutost izazivaju studije koje upućuju na sve veću učestalost dijabetesa, debljine, astme i autizma u proteklih nekoliko desetljeća. Postoje utemeljene sumnje da su ove bolesti češće u djece koja su dulje dojena, a čije majke žive u područjima gdje postoji visoka ekspozicija dioksinima. Dodatnu zabrinutost donose podatci o omjeru majčinog unosa dioksina u odnosu na tridesetak puta veći unos u djeteta putem majčinog mlijeka.
Arsen spada u skupinu kancerogena prve skupine (nedvojbeno dokazana kancerogenost). Osim akutnih toksičnih učinaka uzrokuje brojne zdravstvene poteškoće koje su katkada vidljive i desetak godina nakon ekspozicije (maligne bolesti). Ovaj element prolazi kroz placentu i uzrokuje povećanu učestalost spontanih pobačaja, mrtvorođenosti i prijevremenog poroda. Rana izloženost arsenu je popraćena većom učestalosti malignoma pluća u odrasloj dobi. Najvećim dijelom arsen dolazi u podzemne vodotokove razlaganjem aluvijalnih naslaga – mineralnih stijena koje sadrže arsen. Arsen i njegovi spojevi su izrazito mobilni u okolišu, ne samo zbog podzemnih vodotokova, nego i zbog ulaska u organizam i širenja hranidbenim lancem. Tome treba pridodati i korištenje određenih insekticida i pesticida koji također mogu sadržavati arsen. Prisustvo arsena u vodi za piće predstavlja javnozdravstveni problem u mnogim državama. U istočnim dijelovima Republike Hrvatske razine anorganskog arsena u podzemnim vodama višestruko premašuju dopuštene granice. Za očekivati je da će se uvođenjem suvremenijih (ali i značajno skupljih) metodologija dearsenizacije vode njegove vrijednosti sniziti unutar dopuštenih granica. Inače se značajne koncentracije arsena mogu nalaziti u riži. Kako se najviše arsena nalazi u rižinoj ovojnici najmanja je opasnost ako se konzumira glazirana riža s koje je odstranjena ovojnica. Nasuprot tome, integralna riža kao i rižino mlijeko sadrže veće koncentracije ovog toksina.
Posebnu pozornost treba posvetiti mogućoj izloženosti trudnica i male djece kemijskim spojevima iz skupina insekticida, larvicida, herbicida, fungicida, baktericida, rodenticida, akaricida, limacida, nematocida i drugih spojeva koji se koriste za uništavanje pojedinih biljnih i životinjskih oblika u svakodnevnom životu i proizvodnji hrane. Veći dio ovih spojeva može dospjeti u organizam hranom, vodom, udisanjem aerosola ili preko kože i sluznica. Neki od ovih preparata imaju izrazitu toksičnost i štetnost za okoliš. Kako je riječ o velikom broju kemijskih spojeva koji se nalaze u masovnoj uporabi svakako treba strogo poštivati upute za rad sa njima i pojačati nadzor njihove primjene kao i kontrolu hrane i vode kako bi se spriječila nedopuštena kontaminacija.
Zagađenje zraka
Zrak u velikim urbanim centrima kontaminiran je visokim razinama nusproizvoda izgaranja goriva (benzin, nafta) i drugih fosilnih goriva. U gradskim je središtima veća učestalost bolesti dišnih puteva djece (alergijske bolesti, infekcije). Zanimljive su i dvije studije koje pokazuju da djeca koja su potencijalno izložena većim koncentracijama tih polutanata (New York), u usporedbi s djecom koja žive u područjima s niskim zagađenjem, postižu lošije rezultate na testovima inteligencije u dobi od 5 godina. Nešto kasnije, ista skupina autora pokazuje u drugoj studiji da rizična skupina djece iste dobi ima više razine anksioznosti, depresije i poteškoća održavanja pažnje. Čini se da većina toksičnih učinaka može pripisati benzenu (nalazi se u benzinu) i razgradnim produktima dizelskih goriva. Ovi potonji spadaju u skupinu mikročestica (veličina 0,1 do 100 mikrometara) i u skupin nanočestica (veličina od 1 – 100 nanometara). Većina ovih kemijskih spojeva su razvrstani u neku od skupina kancerogena, ovisno od stupnja kancerogenosti. Zbog vrlo malih dimenzija prodiru duboko u pluća i bez većih zapreka prodiru u ostala tkiva. O utjecajima na stanične membrane, organele i DNK malo je radova. Općenito su slabo poznati učinci nanočestica, unatoč činjenici da se nalaze u širokoj paleti proizvoda za ljudsku uporabu (deodorani, tekstil tretiran nanočesticama zbog smanjenja gužvanja).
Zaključak
Ljudski organizam je dio ekosustava, postoji međusobna nedjeljivost i povezanost. Čovjek utječe na okoliš, ali i okoliš utječe na čovjeka, na sve segmente njegova bića, od gensko-molekularnog do emocionalnog i socijalnog. Nedvojbeno je od iznimnog značenja osigurati što manji unos potencijalno štetnih kemijskih spojeva tijekom trudnoće i ranog djetinjstva. S obzirom na mnoštvo štetnih tvari kojima smo svakodnevno izloženi, potrebno je osigurati posebne sigurnosne standarde za zaštitu spomenutih skupina i izraditi nacionalne preporuke koje bi omogućile roditeljima sigurniji odabir i smanjenje izloženosti potencijalno škodljivim čimbenicima. Prema iskustvima iz svijeta, nositelji takvih programa trebaju biti zavodi za javno zdravstvo i stručna društva u području medicine, toksikologije, agronomije, prehrambene biotehnologije, tekstilne i obućarske tehnologije te ekologije s posebnim naglaskom na odgovorno i sigurno postupanje sa otpadom.
Proširite znanje o temi za zdravlje Vašeg djeteta
