Pitate se zašto je važno da roditelj ostane uz dijete u bolnici? Prisutnost roditelja tijekom hospitalizacije ima dubok utjecaj na emocionalno i fizičko zdravlje djeteta. U ovom članku saznajte kako zajedništvo roditelja i djeteta može ubrzati oporavak i smanjiti stres tijekom liječenja. Tko god je zavirio na dječje bolničke odjele mogao je svjedočiti dirljivim trenucima rastanka roditelja od svog bolesnog djeteta. Odista se čovjek ne može odrediti čija je patnja pri tome veća; malenog djeteta koje u plaču, obliveno suzama sa izrazom lica koje odaje neizmjerni strah i nerazumijevanje za ono što mu se događa; ili onog tek nešto većeg djeteta koje u plaču poručuje „Mama, ne daj me!” ili pak majke ili oca koji s nijemim grčem na licu nastoje ne pokazati svoje osjećaje. Što sve leži iza ovakvih scena i zašto se one događaju?
Roditelj i dijete
Majka i dijete su nedjeljiva cjelina. Što god se događa u jednoga od njih trenutno i snažno se odražava na drugoga. Stoga bol i patnja roditelja (u dojenačkoj dobi je to najčešće majka) se snažno odražava i na zdravlje djeteta. Osjećaj bespomoćnosti, napuštanje djeteta kada mu je najpotrebniji i nemogućnost ispunjenja roditeljske zadaće zaštite vlastitog djeteta stvara teret s kojim se teško nosi većina roditelja. Dijete je egzistencijalno ovisno o pomoći drugih, bez pomoći bližnjih ne može preživjeti. Stoga je i razumljivo da svako razdvajanje od roditelja izaziva strah od životne ugroženosti. Apsurdno je da okolina smatra kako je sve što se događa u najboljem interesu djeteta te da je dijete zaštićeno – bolest će se liječiti, dijete će dobijati njegu i hranu i na koncu će ići kući svojim roditeljima. Naizgled, sretan završetak kojeg viđamo svaki dan u našim bolnicama.
Koliko dijete razumije što se događa u okolini?
Još uvijek je široko uvriježena predrasuda da maleno dijete ništa ne razumije te da sve što se događa ionako pada u zaborav. No što se događa u djetetu, u njegovom svijetu koji komunicira sa okolinom putem emocija? Naime, složit će se svi, maleno dijete vrlo malo toga može razumjeti što se događa i što će se događati. Ono samo osjeća da se nenadano nešto promijenilo, da je bolesno te da su njegovi roditelji prepuni straha, brige i tuge. Nestaju njemu toliko potrebni osjećaji sigurnosti, zaštićenosti, vedrine i vjere u budućnost vlastitog djeteta. Stručno govoreći, događa se duboka emocionalna pozljeda, s kojom se teško može usporediti stres kojeg izaziva tjelesna bol ili neugoda. O traumatičnosti ovih događanja možemo zaključivati na temelju promijenjenog ponašanja djeteta nakon povratka iz bolnice i po tome što ovaj događaj ostaje urezan u sjećanje doživotno. Suvremena istraživanja razvoja mozga ukazuju na štetni utjecaj ovako teških stresova na zdravlje u odrasloj dobi. Poznato je da stres u najranijoj dobi kasnije, u odrasloj dobi, povećava učestalost srčanog infarkta, nasilničkog ponašanja u obitelji, depresije i bolesti ovisnosti. Veći broj stresova u prvim godinama života povećava izglede za navedene poremećaje 3 – 4 puta.
Razvoj mozga djeteta i osjetljivost na stresne događaje
Razlozi za ovako visoku razinu osjetljivosti na stresne događaje leže u zadivljujućim procesima koji se odvijaju skriveni od očiju roditelja i nas koji nastojimo skrbiti za zdravlje djece. Naime, po rođenju mozak djeteta teži svega jednu četvrtinu težine mozga odraslog. U prvim godinama mozak se još “rađa” – moždane stanice nastaju, putuju na svoja konačna odredišta, sazrijevaju i međusobno se povezuju stvarajući složenu mrežu kojom putuju podražaji. Jednim dijelom je ovaj proces određen našim nasljeđem no velikim dijelom je u ovisnosti o podražajima iz okoline – o doživljajima koje dobijamo u svakodnevnom procesu njege i iskazima ljubavi. Bez tih doživljaja nije moguć razvoj u zdravu odraslu osobu. Može se reći da su doživljaji hrana za mozak.
No i prekomjerna stimulacija remeti ovaj proces. Tako se ne preporuča gledanje televizije u prve 2-3 godine života obzirom da dijete dobija nekontroliranu količinu podražaja i poznato je da povećava učestalost poremećaja pažnje i koncentracije, hiperaktivnosti, poteškoće čitanja sa razumijevanjem i depresije u odraslijoj dobi. Stresni događaji, kao što je osjećaj životne ugroženosti, duboko remete opisani proces.
Mi danas možemo točno odrediti kakve se kemijske promjene događaju u mozgu pod utjecajem stresa. Suvremenim dijagnostičkim tehnikama možemo vidjeti da takvi događaji trajno mijenjaju izgled pojedinih dijelova mozga, mijenja se arhitektura mreže – ona postaje siromašnija (rjeđa), a aktivnost pojedinih dijelova mozga se mijenja.
Plač djeteta i samozaštitni mehanizmi obrane od stresa
Dječji plač ima ključnu ulogu u preživljavanju djeteta tijekom kriznih situacija. Plač je evolucijski razvijen kao iznimno učinkovit mehanizam za privlačenje pažnje i dobivanje pomoći. Taj snažni signal potiče nelagodu i instinktivnu potrebu za pružanjem utjehe, posebno kod roditelja. Hormonske promjene koje se događaju tijekom trudnoće i poroda dodatno povećavaju osjetljivost majke na plač vlastitog djeteta. Zanimljivo je da glasnoća plača u prvim mjesecima može doseći čak 100 decibela, što je razina buke pneumatskog čekića. Ova intenzivna reakcija roditelja ističe važnost emocionalne povezanosti i podrške koju dijete treba.
Tijekom bolesti, kada je djetetu potrebna pojačana skrb, stres uzrokovan razdvajanjem od roditelja dodatno povećava osjećaj životne ugroženosti. Nerazvijeni samozaštitni mehanizmi čine dijete iznimno osjetljivim na stres. Na emocionalnoj razini, dijete tada oblikuje sliku o sebi i svijetu – gradi temelje samopouzdanja, povjerenja i emocionalne stabilnosti, što traje cijeli život. Svako razdvajanje od roditelja narušava taj proces i može dovesti do dugoročnih posljedica poput manjka samopouzdanja, poteškoća u razumijevanju emocija drugih te problema u socijalnim interakcijama.
Napredne pedijatrijske prakse prepoznale su važnost kontinuirane prisutnosti roditelja uz dijete, čak i u jedinicama intenzivne skrbi. Brojna istraživanja potvrđuju da prisutnost roditelja smanjuje stres, ubrzava oporavak i pozitivno utječe na emocionalno zdravlje djece. Primjerice, novorođenčad s težinom od samo 700 grama, smještena u inkubatore s brojnim medicinskim uređajima, osjeća značajan učinak roditeljske njege i topline. Sudjelovanje roditelja u svakodnevnoj njezi ne samo da pridonosi bržem ozdravljenju djeteta, već i podiže kvalitetu njege te rasterećuje bolničko osoblje
Što kaže Konvencija o pravima djeteta?
Razdvajanje djeteta od majke, nažalost, najčešće započinje neposredno nakon poroda.
Traumatičnost razdvajanja majke i djeteta nakon poroda, uvriježena praksa hranjenja novorođene djece adaptiranim nadomjesnim mliječnim pripravcima i čajem, te zanemarivanjem prirodnih procesa adaptacije djeteta i majke narušavaju se temeljna prava djece i roditelja – pravo na neodvajanje od roditelja (Konvencija o pravima djeteta, čl.9.) i pravo na nedopuštanje samovoljnog ili nezakonitog miješanja u njegov privatni život i obitelj (Konvencija, čl. 16). Potkopavanje temelja u najranijoj i najvulnerabilnijoj fazi (poremećaji u emocionalnom razvoju, prestanak dojenja) je suprotna najboljem interesu djeteta (Konvencija, čl. 3 i čl. 24 t. 2) i obvezi sprovođenja djelotvornih i odgovarajućih mjere za otklanjanje tradicionalnih postupaka koji štete zdravlju djece (Konvencija, čl. 24, t. 3).
Što nam je za činiti?
Vjerojatno ne postoji društvo u kojem vlada takvo blagostanje da sve potrebe mogu biti zadovoljene. Zapravo, što je društvo siromašnije to je bitnije izgraditi prioritete i zaštititi najugroženije. Koliko god se naše društvo deklarativno odredilo prema djeci kao skupini od posebnog značaja prema etičkim, moralnim i ekonomskim standardima svjedoci smo da se konkretnim aktivnostima nedostatno uvažava njihova posebnost, vulnerabilnost i vrijednost. Stoga je nužno da se svi založimo za ostvarenje optimalnih uvjeta za rast i razvoj djece; svi građani, stručnjaci, lokalne zajednice i vlada.
Omogućavanje boravka roditelja uz dijete u bolnici je odista jedan mali korak kojeg možemo i moramo napraviti na tom putu. Savez društava Naša djeca Hrvatske je u protekloj godini načinio krupni iskorak u svojoj akciji „Zajedno za osmjeh djeteta u bolnici” u kojoj su nabavljene sklopive fotelje-ležaljke za roditelje koje ne zauzimaju puno mjesta i pogodne su za bolničke sobe na pedijatrijskim odjelima.
Putem LittleDot aplikacije možete se jednostavno povezati s vrhunskim specijalistima za dodatne savjete i konzultacije. Medicinski tim stručnjaka stoji vam na raspolaganju za sva vaša pitanja i podršku u donošenju najboljih odluka za zdravlje vašeg djeteta.
