Kada djeca mogu početi sa sportom i zašto najčešće dolazi do ozljeda i bolova?
Djeca počinju sa sportom ili bolje rečeno sa sportskim igraonicama u dobi od 5-6 god. Polaskom u školu započinje doba dječjeg sporta. Mogućnost bavljenja pojedinim sportovima je ograničena u toj dobi ili nije još moguća. U sportovima, kojima se mogu baviti, dobro su zaštićeni i rijetko, u dobi od 7 do 9 godina, dolaze na pregled zbog bolova prenaprezanja ili sportskim ozljedama.
Zašto je to tako? Prvo brzina rasta mišića i kosti je prilično uravnotežena u toj dobi, elastičnost muskulature i ligamentarnog aparata dobro podnaša povećanu frekvenciju rada, a konačno i sportska opterećenja prilagođena su uzrastu. Iako treningom dolazi do povećanja i oblikovanja mišića, to još nije situacija koja će nastati u kasnijim godinama.
Na što treba pripaziti kako bi se umanjila šansa od ozlijede tijekom sportskih aktivnosti kod djece?
Ovoj dobnoj skupini primjereniji je cilj stjecanja osnovnih sportskih vještina, prva iskustva natjecanja, druženja, dakle osnovna sportska edukacija. Upoznavaju se sa vježbama zagrijavanja prije treninga i vježbama istezanja nakon treninga, što će im biti potrebno kasnije, iako im je to sada dosadno i najčešće to izvode tehnički krivo.
Cijelo umijeće je, takve vježbe, pokazati njima zanimljivima, u nekoj formi igre. U toj dobi se već mogu otkriti djeca koju treba naučiti trčati, jer „trče po petama“. Ona nisu zbog toga nesposobnija i nisu „nespretna“ za sport, već treba malo sa njima raditi.
Problem “trčanja po petama” kod djece
Taj problem trčanja po petama puno je izraženiji u slijedećoj dobnoj skupini. Bol u peti vrlo je čest razlog dolaska na pregled u dobi od 9 do 12 godina. Trčanje po petama može biti samo jedan od razloga. Često to razdoblje u šali zovemo „doba bolnih peta“.
Polako se ubrzava rast i razvoj. Prvo to primijetimo na stopalima. Tenisice postaju sve brže tjesnije. Stopala ponekad kao da su veća prema tijelu. Prvi kontakt pete sa podlogom postaje sve jači i „tvrđi“. Prvi put se primjećuje, kako zbog bržeg rasta kostiju, prenategnuta muskulatura stražnjeg dijela potkoljenica ograničava podizanje stopala (dorzalnu fleksiju), naročito uz ispruženo koljeno.
Stopala se zbog toga, tijekom prijenosa težine, rotiraju oko uzdužne osovine prema unutra, hiperproniraju, te izgledaju kao „spuštena“, a zapravo je to kompenzacija za premalu mogućnost istezanja stražnje grupe mišića potkoljenica.
Zbog nabijanja peta, dolazi do bolova ispod samih peta, u području našeg prirodnog amortizera, sloja masnog i vezivnog tkiva, koji još nije potpuno razvijen. Bolan je gornji, stražnji rub petne kosti, gdje se projiciraju ta prenaprezanja. Dolazi do bolova prenaprezanja i u Ahilovim tetivama, koju djeca često opisuju kao bol u peti.
Sve jači vlak Ahilove tetive, zbog sve jače stražnje grupe mišića potkoljenica, koje uz to postaju manje elastične, mogu doprinijeti i pojavi boli na samoj zoni rasta petne kosti. Sve te tegobe nisu opasne i ono što je važno, ne liječe se mirovanjem!
Mali sportaši imaju pravo da im pomognemo, kako bi se što prije vratili u sport, jer trebamo poštivati vrijeme i trud koji su oni tome dali.
Gdje se potencijalno mogu dogoditi ozlijede tijekom rasta i razvoja djece koja se aktivno bave sportom?
Djeca dalje rastu, sportska naprezanja postaju veća. Sve veća postaje razlika i u brzini rasta mišića i kostiju. Kosti rastu brže od mišića. Polako počinje pubertetski zamah rasta. Mišići malih sportaša, koji postaju djevojke i mladići, sve su jači i sve jače istegnuti na kostima, koje rastu brže.
Dolazi do funkcionalnog „smanjenja“ opsega pokretljivosti u zglobovima i povećanog naprezanja polazišta i hvatišta tetiva. Polazišta i hvatišta često su blizu zona rasta, češće su hrskavična nego čvrsto spojena sa kosti. Na tim mjestima mogu se razviti razna bolna stanja.
Najpoznatija mjesta su:
- ispod i oko koljena
- na stopalu
- oko gležnja
- donjem dijelu potkoljenica
- na sjednoj kosti i preponi
- a u nekim sportovima i u području lakta i ramena.
Kretnje postaju „kruće“, sportske vještine koje su stekli postaju „lošije“, kao da imaju slabiju „kondiciju“ i eksplozivnost, „postaju sporiji“. Potrebno je to razumjeti, to je posebna dob za sportaše. Nisu više djeca, a nisu još odrasli sportaši. Njihove konstitucijske, anatomske i funkcionalne osobine su posebne, izdvojene iz dječje i odrasle dobi. Otprilike, doba između 12-te i 15-te godine života je doba primjene osnova sportskog života, koje su do tada naučili ili ako nisu, trebaju ih sada prihvatiti.
Kako umanjiti šansu da se ozlijede pojave?
Središnje pitanje postaje status muskulature. Potrebne su kontinuirane vježbe istezanja mišića i pravilna priprema zagrijavanjem prije sportske aktivnosti. Sigurno da to nisu svi problemi koji muče mlade sportaše, ali su sigurno najčešći razlozi dolaska u ambulantu.
Moguća je pojava i pravih sportskih ozljeda, koje isto imaju svoje posebnosti u toj dobi, ali ja sam više želio naglasiti važnost pravilnog razumijevanja i ponašanje prema tim sportašima, kako bi spriječili veća ozljeđivanja.
Ukoliko imaš bilo kakvih dodatnih pitanja ili nejasnoća uvijek se možeš obratiti našem timu liječnika – stručnjaka dostupnih putem LittleDot aplikacije.
Nemaš aplikaciju? Možeš je preuzeti za iOS i Android.
Autor: Prim. mr. sc. Ernest Irha, dr. med., spec. ortoped, uži spec. dječje ortopedije
Objavljeno u časopisu Mama&Beba
