Je li dojenje bolno? Dojenje nije bolno, ali ponekad se mame tuže na bol, osobito pri prvim sisanjima bebe. Dojenje bi trebalo predstavljati ugodu i zadovoljstvo i za mamu i za bebu. Ako postoji bol u bradavicama ili u drugom dijelu grudi, valja se posavjetovati, promijeniti položaj pri hranjenju, masirati grudi između podoja, njegovati bradavice, da ne nastanu ranice koje mogu biti bolne i neugodne. U tom slučaju valja probati dojiti preko šeširića dok se bradavice ne oporave. Ako se to događa, svakako se treba posavjetovati sa stručnom osobom, bilo patronažnom sestrom ili pedijatrom, da se ti problemi što prije riješe i da dojenje bude ugodno i za bebu i za...

Koliko tekućine moram popiti ako dojim? Moram li piti pivo ako dojim? Kada mama doji, treba piti nešto više tekućine nego što konzumira uobičajeno, jer dojenjem gubi tekućinu i ako ne pije može dehidrirati. Tekućine koje se preporučuju su u prvom redu voda, može biti čaj za trudnice i dojilje, prirodni voćni sokovi bez konzervansa i mlijeko, ali ne u prevelikoj količini i ne ako postoji predispozicija u obitelji za alergiju na kravlje mlijeko. Pivo kao ni druga alkoholna pića nikako se ne preporučuju, unatoč nekim „narodnim izrekama“ da se stvara više mlijeka ako majka pije...

Moram li biti na dijeti ako dojim? Ni trudnica ni dojilja ne smije biti na restriktivnoj dijeti, treba jesti uobičajeno, prema svojim navikama, dakle, svježu i ukusno pripravljenu...

Moram li se udebljati ako dojim? Kao i u trudnoći, trudnica mora jesti uobičajeno i zdravo, ne za dvoje, kako se nekada mislilo. Također, i u vrijeme dojenja vrijede ista pravila pa nije potrebno da se tijekom dojenja težina poveća. Dojilja mora piti dosta tekućine da bi se stvaralo mlijeko, ali ujednačena i zdrava prehrana, bez konzervansa, namirnica koje napuhavaju, ne masno, ne alergeno, ne previše slatkiša, ali to su ionako postavke zdrave prehrane. Obroci trebaju biti manji i...

Odvajaju li se bebe koje su dugo na prsima teže od mama? Ne, naprotiv, djeca koja su dugo dojena, koja rastu u zdravom i poticajnom okruženju, osjećaju sigurnost, toplinu i ljubav pa lakše prebrode stresne situacije u kasnijem...

Napreduju li bebe koje doje slabije od beba na umjetnoj prehrani? Nikako, novija istraživanja pokazala su da je napredak u prvim mjesecima života beba na prsima čak i...

Može li svaka majka dojiti? Gotovo svaka majka može dojiti, osim ako se radi o kroničnim stanjima koja su kontraindikacija (zarazne bolesti, maligne bolesti, neki lijekovi, psihičke bolesti i druga patološka stanja), ali to je iznimno rijetko. Ipak, dojenje ponekad nije jednostavno i ne događa se spontano, ali može se naučiti. Postoje trudnički tečajevi, literatura i edukacija za vrijeme poroda, patronažna služba na terenu, izabrani pedijatri i skupine za potporu dojenja koji mogu uvelike pomoći ako mama naiđe na neki...

Koje su posljedice odlaska u vrtić? U dječjim zajednicama česte su epidemije virusnih i bakterijskih bolesti. Najčešće su to respiratorne bolesti, tj. bolesti dišnog sustava, upale uha i grla, ali i bolesti popraćene proljevom ili osipom. Djeca koja ne pohađaju vrtić ne obolijevaju tako često kao vrtićka djeca. Ako su i bolesna, djeca koja ne pohađaju vrtić uglavnom imaju virusne infekcije koje brže prođu, a rijetko se kompliciraju bakterijskim infekcijama i rjeđe uzimaju antibiotike. Vrtićka djeca češće posjećuju pedijatrijske ordinacije gdje se zbog gužvi i dugih čekanja izlažu i mogućnosti dodatnih infekcija u natrpanim čekaonicama, hitnim službama bolnica jer su već svakako bolesna. U djece koja pohađaju vrtiće, bolesti se češće kompliciraju i težeg su tijeka, a i češća je primjena antibiotika. Virusni infekti kojima obično započinje većina respiratornih bolesti, kod njih se češće komplicira bakterijskim superinfekcijama, pa je uvođenje antibiotske terapije nužno. Najčešće bakterije respiratornog trakta u vrtićima su Haemophilus influenzae, Streptococcus pneumoniae (pneumokok) i Moraxella (Branhamella catarrhalis). One su uobičajeni nalaz u brisovima nosa većine vrtićke djece. Mnoga se od njih s vremenom naviknu na bakterije i one, iako pozitivne u nalazu brisa nosa, ne izazivaju bolest. To je tzv. kliconoštvo. Prema mišljenju stručnjaka, pedijatara i epidemiologa, djeci koja su zdrava, a imaju pozitivan nalaz brisa na bilo koju od tih bakterija, nije potrebno davati antibiotike. Ali svakako valja imati na umu da postoji mogućnost da se bakterija „razbukta“ kada djetetu iz bilo kojeg drugog razloga padne imunitet. Tada se svakako mora uzimati antibiotik. Mnoge se kronične bolesti manifestiraju kada je dijete učestalije i teže bolesno i kada mu padne imunitet. Roditelji vrtićke djece češće izostaju s posla zbog bolesti...

Specifičnosti dječje dobi Imunosustav predškolskog djeteta, posebno onoga dobi do 3 godine, iznimno je osjetljiv jer je u fazi intenzivnog razvoja. Svi štetni čimbenici, i psihički i fizički, mogu narušiti djetetovo zdravlje. I starije dijete osjetljivo je na infekte, ali se organizam lakše može obraniti jer je njegov imunitet već nešto zreliji, pa su bolesti u toj dobi rjeđe i lakše se izliječe. Naravno da se dijete ne može izolirati od svijeta oko sebe, ne možemo ga držati „pod staklenim zvonom“, ali što je dijete starije, sve lakše prođe. Odvajanje od roditelja, posebice od majke, velik je problem za svu malu djecu. Dijete se često osjeća tužno kada ga majka ostavi u vrtiću jer ne razumije da će se vratiti i doći po njega nakon posla. Malo dijete nema sposobnost apstraktnog razmišljanja, a pojam o vremenu ne može shvatiti. Mnoga djeca u prvo vrijeme plaču kada ih roditelji ostavljaju u vrtiću. Neka plaču kraće, neka duže, neka se iznimno teško prilagode. Posebnost rane dječje dobi koja pogoduje širenju infekcije jest i to da malo dijete istražuje svijet oko sebe stavljajući igračke u usta, koje potom dodaju drugoj djeci koja ih stavljaju sebi u usta. Neka djeca imaju dudice varalice koje ponekad podijele sa svojim vršnjacima... Kad je dijete nesretno i nezadovoljno, imunitet je kao i kod odraslih pod stresom – oslabi i infekcije se brže šire. Ponekad se vidi da su djeca koja su se teže prilagodila na vrtić češće bolesna. Češće izostaju, a kada se vrate, proces prilagodbe započinje ispočetka. Zbog toga što se dijete ne može odmah prilagoditi na sve što ga čeka u vrtiću, prvi tjedan dolazi po nekoliko sati na dan, čak neko vrijeme ostaje i roditelj uz njega. To je razdoblje privikavanja i kod većine djece prođe dobro, pa dijete lijepo prihvati vrtić. Roditelji moraju biti strpljivi, ponekad i odlučni, unatoč tome što će u početku dijete plakati kad se odvaja od majke. Odgojitelj će ga preuzeti, znat će ga utješiti, zainteresirati za neku novu igračku, posvetiti mu više pozornosti. Dobro je da dijete uza se ima kakvu dragu igračku, krpicu, čak i dudu varalcu ako ne može bez nje, kako bi se utješilo. Naravno da je ponekad to bolno i teško i za roditelje i za dijete. Neka djeca uistinu teže prihvate odvajanje i novu sredinu sa svime što ona sa sobom nosi, pa se često kod kuće primijeti mokrenje u krevet kod djece koja su to prestala, potreba za dudom varalicom, češće buđenje noću uz plač, odbijanje hrane, nehotično ispuštanje stolice, čupkanje i frkanje kosice, neuobičajeno agresivno ponašanje bilo doma bilo u vrtiću. Neka djeca počnu gristi ili tući drugu… Na sreću, to se ne događa tako često, a ako se dogodi, postoji stručni tim koji se sastoji od psihologa, pedagoga, zdravstvenog voditelja, ponekad i logopeda. Jako je važno da roditelj može konzultirati nekoga od stručnjaka čim primijeti bilo kakve promjene u ponašanju...

Što vas očekuje u kolektivu sastavljenom od većeg broja male djece? Djeca su po prvi put u većim skupinama, što je pogodno za brzo širenje epidemija jer su duže izloženi infektima. Skupine su često pretrpane (neprimjereni uvjeti, vrtića je u nekim dijelovima grada premalo) pa su djeca u vrlo bliskom kontaktu, što također pogoduje širenju infekcije. Ponekad su to stari vrtići, vrtići u prostorima koji nisu namijenjeni za to... Zdravstveni voditelj jedini je zdravstveni djelatnik u cijelom vrtiću. Nekada su u jaslicama radile i medicinske sestre koje možda nisu bile dovoljno educirane u odgojnom dijelu, ali su dobro obavljale njegu djece jasličke dobi, dobro su mogle prepoznati prve simptome bolesti, znale su kako treba postupiti kada se pojave simptomi bolesti, tj. svakako su bile bolje educirane u zdravstvenom...