Odaberi kategoriju pitanja roditelja koja te zanima i saznaj savjete koje su zaprimili

Naša je kći od rođenja zahtjevna beba. Živimo u kući s bakom i djedom i svi se njome bave. Puno je na rukama, ponekad i cio dan. S njom se sve radi, puno joj se priča. Od malena je bila cendrava, ali to smo pripisivali zubićima i grčevima. Noću se zbog dojenja budila i po 10 puta, a odlazak na spavanje predstavlja barem dvosatnu borbu. Najčešće zaspi na rukama. Danju ne voli spavati. Prije otprilike mjesec dana počela je pružati otpor pri presvlačenju, stavljanju na leđa. Počne se bacati i vrištati. Ponekad počne cendrati i vrištati, i tada ne pomaže nosanje jer nas odguruje, ne želi sama sjediti ili ležati, a ako joj se ponudi kakav predmet, živčano ga baca. Sinoć smo je pustili da se ispuše na podu. Vrištala je dok nije pocrvenjela, ali bez suza, lupajući rukama i nogama po podu. Majka ju je podigla, ali ona je i u naručju nastavila vikati i glavicom lupati po maminu ramenu. Ispad bijesa trajao je dva sata prije nego što je zaspala. Navečer se dva puta probudila vrišteći i dižući ruke da je se podigne. Nije bolesna, pedijatar ju je pregledao dan prije. Sita je. Priznajemo mogućnost da je umorna, ali svaki naš pokušaj uspavljivanja završio bi još jačim vrištanjem. Na izmaku smo snaga i ne znamo kako se postaviti prema ovom problemu.