Koje su posljedice odlaska u vrtić?

U dječjim zajednicama česte su epidemije virusnih i bakterijskih bolesti. Najčešće su to respiratorne bolesti, tj. bolesti dišnog sustava, upale uha i grla, ali i bolesti popraćene proljevom ili osipom.

Djeca koja ne pohađaju vrtić ne obolijevaju tako često kao vrtićka djeca. Ako su i bolesna, djeca koja ne pohađaju vrtić uglavnom imaju virusne infekcije koje brže prođu, a rijetko se kompliciraju bakterijskim infekcijama i rjeđe uzimaju antibiotike.
Vrtićka djeca češće posjećuju pedijatrijske ordinacije gdje se zbog gužvi i dugih čekanja izlažu i mogućnosti dodatnih infekcija u natrpanim čekaonicama, hitnim službama bolnica jer su već svakako bolesna.

U djece koja pohađaju vrtiće, bolesti se češće kompliciraju i težeg su tijeka, a i češća je primjena antibiotika. Virusni infekti kojima obično započinje većina respiratornih bolesti, kod njih se češće komplicira bakterijskim superinfekcijama, pa je uvođenje antibiotske terapije nužno. Najčešće bakterije respiratornog trakta u vrtićima su Haemophilus influenzae, Streptococcus pneumoniae (pneumokok) i Moraxella (Branhamella catarrhalis).
One su uobičajeni nalaz u brisovima nosa većine vrtićke djece. Mnoga se od njih s vremenom naviknu na bakterije i one, iako pozitivne u nalazu brisa nosa, ne izazivaju bolest. To je tzv. kliconoštvo. Prema mišljenju stručnjaka, pedijatara i epidemiologa, djeci koja su zdrava, a imaju pozitivan nalaz brisa na bilo koju od tih bakterija, nije potrebno davati antibiotike.
Ali svakako valja imati na umu da postoji mogućnost da se bakterija „razbukta“ kada djetetu iz bilo kojeg drugog razloga padne imunitet. Tada se svakako mora uzimati antibiotik.

Mnoge se kronične bolesti manifestiraju kada je dijete učestalije i teže bolesno i kada mu padne imunitet. Roditelji vrtićke djece češće izostaju s posla zbog bolesti djeteta.