Anatomija nosa
Nos je početni dio dišnog sustava. Sastoji se od tzv. vanjskog nosa (onoga što vidimo izvana) i unutarnjeg nosa ili nosnih šupljina koje su skrivene od pogleda.
Vanjski nos naziva se nosnom piramidom i građen je dijelom od kosti, dijelom od hrskavice. Upravo je on zaslužan za vanjski izgled lica i svojim isturenim položajem predstavlja važnu estetsku odrednicu svakog pojedinca.
Unutarnji nos sastoji se od dvije simetrične šupljine koje su odijeljene nosnom pregradom (septumom). Ulaz u nosne šupljine predstavljaju nosnice, a izlaz koane iza kojih se u području nosnog dijela ždrijela u djece nalazi treći krajnik.
Postranični zidovi nosnih šupljina nisu ravni, već su puni hodnika, prolaza i zapreka od kojih su najveće nosne školjke (po tri sa svake strane). U te hodnike otvaraju se ušća paranazalnih šupljina (sinuotežano disanje na nos) i na taj način odvija se normalno „provjetravanje“ i „čišćenje“ sinusa.
Paranazalne šupljine uistinu su šupljine u kostima glave koje su s nosnim šupljinama povezane uskim kanalićima i/ili otvorima. Paranazalni sinusi imaju samo funkciju rasterećenja težine masiva lubanje u odnosu na vratnu kralježnicu, kako bi vratna kralježnica mogla nositi lubanju u ovako ekscentričnom položaju kakav je u čovjeka.
Sinusi su smješteni u gornjoj čeljusti (maksilarni), u rešetnici (mali etmoidni sinusi poput sobica /6-8/ – između nosa i očnih jabučica), u čeonoj kosti (čeoni ili frontalni sinusi) te u klinastoj kosti (veliki sfenoidni sinus koji se nalazi u sredini lubanje i na njemu leži hipofiza) (Slika 1).
Valja istaknuti da nisu svi sinusi razvijeni jednako dobro u svim razdobljima života. Maksilarni i sfenoidni sinus prisutni su u rudimentarnom obliku pri rođenju, povećavaju se nakon osme godine života, a potpuno su oblikovani u adolescenciji. U djece su vrlo rano razvijeni etmoidni sinusi, dok se frontalni sinusi razvijaju tek nakon 10. godine života.
Zato se nije uputno „razbacivati“ dijagnozom kronične upale sinusa u dječjoj dobi, jer neke od njih djeca uopće nemaju!
Nosna sluznica – uloga i građa
Unutrašnjost nosa i nosnih hodnika presvučena je dobro prokrvljenom sluznicom nosa s nježnim cilindričnim i trepetljikavim epitelom. U podsluznici je mnoštvo žlijezda koje stvaraju sluz pod utjecajem vrlo bogate mreže živčanih vlakana koji rade neovisno o našoj volji (neurovegetativni sustav).
Nosna sluznica i žlijezde proizvode sluz koja pokreće trepetljike u smjeru ždrijela i probavnog trakta te se tako pročišćava udahnuti zrak. Osim što je mehanički pročišćavač, nos je i imunološka barijera za antigene (uzročnike alergije) i mikroorganizme (bakterije i viruse).
U nosu se nalaze i mirisna osjetila koja otkrivaju razne mirise iz okoline. Mirisna osjetila prenose podražaje preko njušnih niti do njušnog živca koji informacije prosljeđuje centru za njuh u mozak. Zahvaljujući tome možemo na vrijeme osjetiti štetnu kemikaliju, plin, pokvarenu namirnicu, ali i uživati u mirisima hrane, cvijeća, parfema.
Vrlo je važna uloga nosne sluznice u „kondicioniranju” zraka zahvaljujući mehanizmima zagrijavanja (25 – 37 °C) i vlaženja zraka (85 %). Disanjem na nos potiču se brojni refleksi u prsnom košu i plućima koji omogućavaju dublje disanje (disanje punim plućima!). Osim toga, nosne šupljine sudjeluju u stvaranju zvuka kao rezonantni prostori pri govoru i pjevanju. Dobro je poznato kako lako možemo prepoznati govor osobe kojoj je začepljen nos i preko telefona (nazalni govor).
Dođe li do narušavanja integriteta nosne sluznice i njenih strukturnih promjena, gube se sve gore navedene funkcije u većoj ili manjoj mjeri i stvaraju se predispozicije za bolesti ne samo nosa već i okolnih organa i donjih dišnih putova.
Začepljen nos dojenčeta
Novorođenče ili dojenče uopće ne zna disati na usta, ako mu je začepljen nos. Začepljen nos od samog rođenja može biti rezultat prirođenih anomalija u nosu (najčešće atrezija koana – stražnjih otvora u nosu koje imaju koštano-membranoznu pregradu) ili intrapartalne ili peripartalne infekcije koja zahvaća gornje dišne putove.
Novorođenče s obostranom atrezijom koana može disati samo kada plače, jer tek tada otvori usta i tako se dogodi izmjena plinova. U mirnom stanju ne diše, koža postaje plava i takvo je stanje nespojivo sa životom. Stoga zahtijeva hitnu obradu i kirurški tretman.
Jednostrana atrezija može se dulje vrijeme „provlačiti“ kao otežano disanje na nos uz smetnje sisanja, pogotovo kada se dijete prehladi.
Ona se lako otkrije testom metalne špatule koja se stavi djetetu ispod nosa i gleda se postoji li ravnomjerno zamagljivanje metalne površine ispod obje nosnice.
Ako se magli samo ispod jedne nosnice, postoji utemeljena sumnja na atreziju koane. Ako pokušate proći malim kateterom kroz nos s te strane u ždrijelo, nećete uspjeti, jer nema komunikacije zbog ranije spomenute pregrade. Za konačnu dijagnozu valja učiniti kompjutoriziranu tomografiju (CT) prije odluke o kirurškom zahvatu.
Ipak, najčešći razlog začepljenog nosa u dojenačkoj dobi jesu akutne infekcije gornjih dišnih putova (poglavito virusne) tijekom kojih dolazi do oticanja sluznice nosa i stvaranje veće količine sekreta koji dijete ne zna izbaciti.
Ima li Vaša bebica starijeg brata ili sestru koji idu u vrtić, šansa za ovakve probleme je kudikamo veća. Naime, braco i/ili seka donose viruse i bakterije od svojih vrtićkih prijatelja i, iako oni sami nisu bolesni, „poklone“ ih malenima koji nemaju razvijen imunitet i eto problema! Beba strada kao nevin promatrač.
Drugi veliki problem zbog otežanog disanja na nos u novorođenačkoj dobi predstavlja sisanje, koje je jedini oblik hranjenja u tom uzrastu.
Djetetu kojem je začepljen nos sisanje nije moguće. Ono se stalno bori za zrak, guta zrak, zagrcava se i na kraju obrok završi grčevima, bljuckanjem i povraćanjem, zbog čega djeca mogu lošije napredovati.
Za majku svaki podoj u takvim slučajevima predstavlja stres, što se dodatno negativno odražava na dojenče. Zato je imati prohodan nos u dojenačkoj dobi od vitalne važnosti (disanje i hranjenje).
Kako očistiti nos dojenčetu?
Dojenče ne zna samo ispuhati nos, pa postupak čišćenje nosa valja izvršiti na sljedeći način:
- ukapati u nos fiziološku otopinu ili slične komercijalne pripravke namijenjene dojenčadi kako bi se sekret u nosu razrijedio
- nakon toga mehaničkim aspiratorom (pumpicom, usisivačem) „izvući“ iz nosnih šupljina te tako osloboditi dišni put
To svakako valja raditi prije podoja i prije spavanja.
Aspirator neće oštetiti sluznicu nosa Vaše bebe ako ga primjenjujete prema uputama. Slobodno ga koristite više puta dnevno!
Pravilnim čišćenjem nosa omogućit ćete svojoj bebi normalno hranjenje i što normalnije disanje, posebno tijekom spavanja. To će se odraziti na zadovoljstvo i harmoniju cijele obitelji!
Zašto je važno očistiti nos djetetu?
Začepljen nos kod djece izaziva snažnu nelagodu. Naime, dojenčad i djeca mlađa od šest mjeseci mogu disati samo kroz nos jer još ne znaju disati na usta niti mala djeca znaju samostalno ispuhati nos. Iz tih razloga nakupljeni sekret u nosu može uzrokovati probleme s hranjenjem i dovesti do zdravstvenih komplikacija (upala sinusa, upala srednjeg uha, upala donjih dišnih putova).
Problem začepljenog nosa u predškolskog djeteta
S odlaskom u jaslice i vrtić dijete se susreće s brojnim uzročnicima infekcija gornjih dišnih putova s kojima ranije nije bilo u kontaktu. Nema roditelja koji nije iskusio mučnih nekoliko prvih mjeseci imunizacije i stalnog pobolijevanja, kada je dijete više kući negoli u vrtiću. Srećom, vrijeme uglavnom učini svoje i dijete se počne uspješno nositi s izazovima boravka u grupi u smislu otpornosti na infekcije.
Ipak, manji postotak djece ne uspijeva u tom zadatku i, nažalost, zbog stalnog pobolijevanja ne može ići u vrtić. Tada savjetujemo roditeljima da počekaju jednu godinu i da pokušaju ponovo kada dijete bude malo starije i kada imunološki sustav bude „zreliji“.
Ponekad je to za roditelje jako teška odluka jer dijete nema tko čuvati kod kuće, pa bolesno dijete uporno vode u jaslice ili vrtić, čime se ugrožava zdravlje i druge djece u skupini. Molim Vas, razmislite o tome prije negoli svog malog bolesnika ostavite tetama u vrtiću! Kašljanjem, kihanjem, plakanjem i curenjem nosa Vaše bolesno dijete je izvor zaraze za drugu djecu.
Stara izreka kaže: „Ne radi drugome ono što ne bi htio da rade tebi!“ Vaše odgovorno ponašanje ključ je uspjeha u kontroli infekcija u grupama.
Svaka infekcija gornjeg dišnog puta za simptom ima začepljen nos i borba iz dojenačke dobi se nastavlja. I dalje djeca ne znaju ispuhati nos i trebaju Vašu pomoć. Kako godine prolaze, sve su samostalnija u tome i lakše se nose s problemom.
Ali nije uvijek samo infekcija sluznice nosa problem.
Djeca predškolske dobi vrlo često stavljaju u nos razne predmete (sitne igračke, perlice, dugmad, dugmaste baterije, kikiriki, orahe, papir, komadiće hrane, spužvice, listiće biljaka, travu, kamenčiće…). Ponekad to kažu roditeljima, a ponekad i ne.
Zapušteno strano tijelo u nosu, osim što otežava disanje na nos, izaziva curenje gustog zelenosukrvavog sekreta vrlo neugodnog mirisa iz jedne nosnice koji Vas tjera da nešto poduzmete.
U takvim slučajevima odmah odvedite dijete otorinolaringologu radi vađenja stranog tijela.
Najčešće nedoumice
- Trebam li djetetu raditi obrisak nosa i ždrijela ako nije bolesno već samo ima sekret iz nosa?
Naravno da ne. Svatko dijete jasličke i vrtićke dobi imat će u nosu Haemophilus influenzae, Moraxella cattarhalis, Streptococcus pneumonie i zlatni stafilokok, i to ne treba liječiti ako dijete nema ostale znakove infekcije: povišenu temperaturu, loše opće stanje, upalu uha… Većina djece su zdravi kliconoše navedenih bakterija. Ne liječimo nalaz, već bolesnika! - Trebam li nakon preboljele bakterijske upale nosa, sinusa ili srednjeg uha ponavljati obrisak nosa?
Odgovor je opet NE! Valja gledati opće stanje djeteta, ne mikrobiološki nalaz. - Koju bakteriju uvijek treba liječiti?
Piogenog streptokoka u ždrijelu (nalaz će pisati ovako: BHSA- beta (hemolitički streptokok skupine A).
Ipak, u djece ove dobi najčešći je problem uvećani treći krajnik (treća mandula), o kojem smo puno pisali u prethodnom priručniku, pa sada samo kratko. Treći krajnik je „kugla“ limfnog tkiva koja se nalazi iza nosa (u nosnom dijelu ždrijela).
Ako u cijelosti zatvara koane (izlaz iz nosnih šupljina), dijete ne može disati na nos, hrče, ima prekide u disanju, nazalno govori, ima stalno otvorena usta, često slabije čuje, viče dok govori, ima podočnjake. Dijete ima karakterističan izraz lica ili „facies adenoidea“ (Slika 3).
Osim što predstavlja mehaničku zapreku disanju, treći krajnik može biti i žarište infekcije u kojem mirno prebivaju ranije navedene bakterije koje s vremena na vrijeme „prošetaju“ do srednjeg uha izazivajući upale i moguće smetnje sluha. U takvim situacijama valja učiniti operacijski zahvat –adenoidektomiju. Detalje ove priče naći ćete u mom prethodnom priručniku pa, da se ne ponavljam, prelistajte ga ponovo!
Kada operirati treći krajnik?
- Kad dijete ima poremećaj disanja tijekom spavanja (hrkanje, prekide u disanju).
- Kad dijete ima česte bakterijske upale nosa, treće mandule i srednjeg uha.
- Kad ima malo simptoma navedenih pod točkama 1. i 2.
- Kada ima oslabljen sluh zbog loše funkcije Eustahijeve cijevi zbog velike treće mandule koja onemogućava normalno izjednačavanje tlaka u srednjem uhu.
U školskoj dobi osim alergijskog rinitisa uzrok začepljenog nosa relativno je često mehaničke prirode u smislu krive nosne pregrade. U uvodu je rečeno da postoje dvije nosne šupljine odijeljene nosnom pregradom koja je građena od hrskavice i kosti.
Ako ta pregrada ne stoji točno u sredini, već je zakrivljena ulijevo ili udesno ili je ponekad u obliku slova S, dijete ne može dobro disati na jednu nosnicu ili na obje nosnice. Devijacija nosne pregrade (septuma) može biti urođena ili stečena, najčešće kao rezultat jedne traume nosa ili više njih tijekom odrastanja.
Liječenje je uvijek kirurško kada završi rast nosa (nakon 16. godine života). Samo u iznimnim slučajevima odlučujemo se za raniju operaciju, koja mora biti maksimalno poštedna kako ne bismo našom manipulacijom napravili više štete negoli koristi u smislu oštećenja centara za rast u nosnim kostima (Slike 7A i 7B).
Slika 7A. Deformacija nosne piramide
Slika 7B. Deformacija (subluksacija) nosne pregrade
Poruka za kraj
Nos nije samo ukras na našem licu kako nam to mediji prikazuju. On je puno više od toga.
Njegovu je važnost možda najbolje opisao jedan francuski fiziolog koji je rekao da je „nos onaj dio pluća u koji možemo ugurati prst“.
Disanje na nos osigurava normalan rast i razvoj djeteta na više razina.
U dojenačkoj dobi osigurava normalno hranjenje. Odgovorno je za normalnu funkciju Eustahijeve cijevi i susljedno funkciju srednjeg uha i normalan sluh i razvoj govora. Osigurava kondicioniranje zraka i njegovu pripremu za donje dišne putove. Potiče brojne reflekse koji šire prsni koš i pluća, čime se postiže bolji kapacitet pluća. Prolaz zraka kroz nos poticaj je za rast i razvoj nosnih kostiju i oblikovanje vanjskog izgleda nosa i lica u cjelini.
Osim uvećanog trećeg krajnika u ovoj dobi na scenu stupa i alergijski rinitis, čija je prevalencija ipak najveća u školskoj dobi. To je bolest koja zaslužuje posebnu pažnju, pa nešto više o tome možete pročitati OVDJE
prim. prof. dr. sc. Željka Roje dr. med. vam stoji na raspolaganju za sva dodatna pitanja i nedoumice oko problema sa začepljenim nosom kod djeteta putem LittleDot platforme.
Upit možete poslati putem Littledot aplikacije.
Nemate aplikaciju?
Možete je preuzeti za iOS i Android.
