Alergijske bolesti danas poprimaju obilježja moderne epidemije. Više od 20 % svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa (AR), astme ili atopijskog dermatitisa. Iako je alergijski rinitis bolest koja se lako prepoznaje, u velikom broju slučajeva ostaje nedijagnosticiran i neliječen.
Često se kaže da je alergijski rinitis “siroče” među velikim alergijskim bolestima poput astme ili urtikarije, jer se njegovi simptomi u usporedbi sa simptomima donjih dišnih putova ili kožnih oboljenja mogu činiti manje značajnima. No, unatoč dostupnosti učinkovitih i klinički ispitanih lijekova, rezultati liječenja često ne ispunjavaju očekivanja.
Razloge za to treba tražiti u nedovoljnoj informiranosti pacijenata i liječnika o sigurnosti i djelotvornosti pojedinih terapija. To nerijetko dovodi do nepravilne primjene lijekova, slabe suradljivosti pacijenata i konačno – neuspjeha u liječenju.
Epidemiologija alergijskog rinitisa
Alergijski rinitis (AR) predstavlja globalni zdravstveni problem i jedan je od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine.
U Hrvatskoj se alergijski rinitis javlja kod 17 % djece školske dobi. Kod 80 % bolesnika simptomi se razvijaju prije 20. godine života, ali mogu se pojaviti i u starijoj populaciji. Iako nije bolest koja izravno ugrožava život, značajno narušava kvalitetu života. Osobe s AR-om često pate od umora, nesanice, nagluhosti, mučnine, tjeskobe i depresije, što dodatno otežava svakodnevne aktivnosti.
Kod djece, simptomi hiperaktivnosti i agitacije izraženiji su tijekom dana. Osim toga, AR može biti rizični čimbenik za razvoj drugih bolesti, uključujući astmu, kronični rinosinuitis, polipozu i upale srednjeg uha, čime raste trošak liječenja i učestalost komplikacija. Djeca s alergijskim rinitisom također češće obolijevaju od akutnih respiratornih infekcija, koje su kod njih dulje i teže nego kod djece bez alergijskih bolesti.
Što uzrokuje porast alergijskih bolesti?
Rastuća prevalencija alergijskih bolesti posljednjih desetljeća povezuje se s genetskim i okolišnim čimbenicima.
Genetska predispozicija
Sklonost alergijama može biti nasljedna. Ako je jedan roditelj atopičar, dijete ima dvostruko veći rizik od razvoja atopije. Ako su oba roditelja atopičari, rizik se povećava četverostruko. Atopija označava pojačanu proizvodnju imunoglobulina E (IgE) kao odgovor na alergene iz okoliša, što je ključni mehanizam u nastanku alergijskih reakcija.
Vanjski čimbenici koji povećavaju rizik alergija
Osim genetike, određeni okolišni faktori mogu pridonijeti razvoju alergijskih bolesti:
• Smanjen broj infekcija u djetinjstvu (higijenska teorija)
• Higijenska teorija tvrdi: “Što smo zdraviji, veća je šansa za razvoj alergija!”
• Redovito cijepljenje, pretjerana upotreba antibiotika i visoki higijenski standardi smanjuju izloženost djece mikroorganizmima. To može dovesti do slabije razvijenog imunološkog sustava, koji umjesto da se bori protiv patogena, preusmjerava reakcije na bezopasne alergene iz okoliša.
• Povećana izloženost alergenima i zagađivačima (ekološka teorija)
• Izloženost unutarnjim zagađivačima poput grinja, prašine, plinskog grijanja, cigaretnog dima i loše ventilacije te vanjskim čimbenicima poput ispušnih plinova i industrijskog zagađenja može povećati rizik od razvoja alergijskih bolesti.
Što je alergijski marš?
Alergijski marš opisuje progresiju alergijskih bolesti kroz različite životne faze. Obično započinje ekcemom (atopijskim dermatitisom) u prvim mjesecima života. Kod jedne trećine do polovice djece povezan je s alergijama na hranu, koje su najčešće u prve tri godine života.
U kasnijem djetinjstvu i adolescenciji alergijske reakcije se sele na dišni sustav, što dovodi do pojave alergijskog rinitisa i astme (slika 4). Ovo ukazuje na potrebu za ranim prepoznavanjem i pravilnim liječenjem alergijskih bolesti kako bi se spriječila njihova progresija i teže komplikacije.
Što izaziva alergijsku reakciju?
Alergijsku reakciju najčešće izazivaju inhalacijski alergeni koji se nalaze u zraku. To su čestice koje ulaze u dišni sustav i mogu izazvati simptome alergijskog rinitisa, astme ili drugih alergijskih reakcija.
Najčešći alergeni:
• Peludi trava, stabala i korova
• Plijesni (spore)
• Grinje kućne prašine i skladišne grinje
• Alergeni iz životinja (žohari, psi, mačke, štakori, konji, krave, ptice)
Alergije na kućne ljubimce
Suprotno uvriježenom mišljenju, alergijska reakcija na kućne ljubimce nije uzrokovana njihovom dlakom ili krznom, već proteinima iz njihove sline, mokraće i kože.
• Kod mačaka, glavni alergen nastaje u slini. Osušena mačja slina lako se raspršuje u prostor i može se zadržati na tapetama, namještaju i zidovima čak do šest mjeseci nakon što mačka napusti dom.
• Kod pasa, alergeni potječu iz sline, mokraće i kože, pri čemu se mogu lako širiti kroz dom putem dlaka i prašine.
Pelud kao uzrok alergija
Pelud su spolne stanice biljaka koje se šire radi oprašivanja. Ovisno o načinu širenja, razlikujemo:
• Pelud biljaka koje oprašuju kukci – proizvodi se u malim količinama i rijetko izaziva alergije.
• Pelud biljaka koje oprašuje vjetar – proizvodi se u velikim količinama i čest je uzrok alergijskih reakcija (trave, stabla, korovi).
Veličina čestica peludi obično iznosi 20 – 30 mikrona, zbog čega se lako zaustavljaju u sluznici nosa i izazivaju curenje nosa, kihanje, svrbež i začepljenost.
Sezonalnost i regije
Pelud određenih biljaka ima sezonski karakter, a njegova distribucija ovisi o geografskom području. U Hrvatskoj postoji posebno izrađen peludni kalendar koji prikazuje distribuciju alergena u:
• Kontinentalnoj Hrvatskoj
• Mediteranskoj Hrvatskoj
Zahvaljujući ovom kalendaru, osobe koje pate od peludnih alergija mogu unaprijed planirati preventivne mjere i pravovremeno započeti liječenje.
Slika 5. Peludni kalendar za kontinentalnu i mediteransku Hrvatsku (zelena boja- mala koncentracija peludi, žuta boja- srednja koncentracija peludi, crvena boja- jaka koncentracija peludi)
Vrste alergijskog rinitisa
U medicinskoj literaturi alergijski rinitis (AR) najčešće se klasificira u dvije osnovne skupine:
• Sezonski alergijski rinitis (SAR) – uzrokovan vanjskim alergenima, poput peludi trava, stabala i korova.
• Cjelogodišnji alergijski rinitis (PAR) – povezan s kućnim alergenima, kao što su grinje, plijesni, žohari i kućni ljubimci.
Sezonski alergijski rinitis (SAR)
SAR je najčešće potaknut peludima biljaka koje oprašuje vjetar, a simptomi su izraženiji u vrijeme njihove najveće koncentracije u zraku.
Glavni simptomi uključuju:
• Kihanje i svrbež nosa
• Vodenastu sekreciju
• Blokadu nosa (rjeđe)
• Očne simptome (alergijski rinokonjunktivitis)
SAR se javlja u 20% populacije barem jednom tijekom života, a obično započinje u dječjoj ili adolescentnoj dobi. Što ranije počne, simptomi su teži, a može se povezati i sa simptomima astme.
Cjelogodišnji alergijski rinitis (PAR)
Kod cjelogodišnjeg rinitisa najčešće dominira začepljenost nosa, dok su očni simptomi rjeđi. PAR je povezan s većim rizikom za razvoj astme u usporedbi sa SAR-om.
Dijagnoza alergijskog rinitisa
Dijagnoza alergijskog rinitisa temelji se na:
1. Detaljnoj anamnezi – liječnik procjenjuje simptome i moguće uzroke.
2. Kliničkom pregledu – uključuje pregled nosa, uha i grla.
3. Alergološkom testiranju – potvrđuje osjetljivost na određene alergene.
Što će me liječnik pitati?
Prilikom postavljanja dijagnoze liječnik (pedijatar, alergolog, otorinolaringolog) može postaviti sljedeća pitanja:
• Koji su vodeći simptomi rinitisa kod vašeg djeteta?
• Ima li pridruženih simptoma? (kašalj, otežano disanje, kožne promjene)
• Postoji li sezonski obrazac simptoma? (pojavljuju li se u određeno doba godine)
• Koji su mogući uzroci simptoma? (kućni ljubimci, zidne tapete, centralno grijanje, klimatizacija, posteljina, prehrana)
• Postoji li obiteljska sklonost alergijama? (dermatitis, astma, urtikarija, rinitis)
• Je li dijete imalo alergijske smetnje u ranom djetinjstvu? (dermatitis, astma, urtikarija)
• Kako je protekla trudnoća i dojenje? (infekcije, antibiotici, boravak u neonatologiji, trajanje dojenja)
Klinički pregled
U većini slučajeva jednostavan klinički pregled dovoljan je za postavljanje dijagnoze. Pregled uključuje:
• Inspekciju i palpaciju
• Pregled nosa, uha i grla
• Procjenu prohodnosti dišnih puteva
• Pregled kože i donjih dišnih putova
U prvom kontaktu s alergičnim djetetom može se uočiti karakterističan „alergijski pozdrav” – pokret ruke kojim dijete trlja nos zbog svrbeža (Slika 6A).
Slika 6A. Alergijski pozdrav
Slika 6B. Alergijski nabor
Dijagnoza alergijskog rinitisa – kako ga prepoznati?
Dijagnozu alergijskog rinitisa potkrepljuje pojava alergijskog nabora (Slika 6B) – horizontalnog nabora preko vrška nosa, koji nastaje kao posljedica učestalog „alergijskog pozdravljanja” (trljanja nosa zbog svrbeža).
Kod djece su često prisutne i druge promjene na koži lica:
• Crvenilo i suhoća kože obraza
• Tzv. Dennyjeve linije – izražene nabore ispod očiju
Ove kožne manifestacije često prate dugotrajne alergijske reakcije i mogu pomoći u ranoj identifikaciji alergijskog rinitisa.
Što utječe na rezultate „testiranja”?
- Antihistaminici i neki antidepresivi. Stoga ih valja prestati uzimati barem 4 dana prije kožnog testa!
- Kortikosteroidne masti i kreme te sustavni kortikosteroidi koje valja prestati koristiti desetak dana prije testiranja, u dogovoru s liječnikom!
Najčešća pitanja o otkrivanju i dokazivanju alergije
Kada napraviti alergološku obradu?
Kožni ubodni test na prehrambene i inhalacijske alergene nije pouzdan prije druge godine života. Ako test bude negativan, to ne znači da dijete nije alergično – neki alergeni mogu se kasnije razviti ili biti neprepoznati u ranoj fazi.
Koje pretrage mogu potvrditi alergiju?
Osim kožnih testova, dostupne su i druge dijagnostičke metode:
• Bris nosa na eozinofile – Povećan broj eozinofila u nosnoj sluznici može potvrditi alergijski rinitis. Ove stanice su nositelji alergijskih reakcija, a u zdravoj sluznici nosa ih gotovo nema.
• Dungerov test – Analiza broja eozinofila u krvi (vrijednosti iznad 280 mogu ukazivati na alergijsku bolest).
• Diferencijalna krvna slika – Ako je udio eozinofila veći od 7%, to može biti još jedan pokazatelj alergije.
• Određivanje ukupnih i specifičnih IgE antitijela – Nije nužno za postavljanje dijagnoze, ali može pomoći u otkrivanju specifičnih alergena.
Što može utjecati na rezultate testiranja?
Određeni lijekovi mogu iskriviti rezultate alergijskih testova, pa ih je potrebno izbjegavati prije testiranja:
• Antihistaminici i neki antidepresivi – Treba ih prestati uzimati najmanje 4 dana prije testiranja.
• Kortikosteroidne masti i kreme – Njihova primjena može utjecati na rezultate, pa ih treba prestati koristiti 10 dana prije testiranja, uz konzultaciju s liječnikom.
Liječenje alergijskog rinitisa – kako ublažiti simptome?
Pravilnim odabirom terapije može se postići dobra kontrola bolesti u više od 90% pacijenata. Liječenje se provodi na četiri razine, ovisno o vrsti i težini simptoma:
- Izbjegavanje alergena i kontrola okoliša
- Edukacija pacijenata i roditelja
- Imunoterapija (hiposenzibilizacija)
- Farmakoterapija (lijekovi za alergijski rinitis)
Izbjegavanje alergena i kontrola okoliša
Izbjegavanje alergena ključno je u smanjenju simptoma alergijskog rinitisa. Ovisno o vrsti alergena, preporučuju se sljedeće mjere:
Kod alergije na grinje i kućne alergene:
• Perite posteljinu na visokim temperaturama.
• Koristite antialergijske madrace i jastuke.
• Redovito usisavajte i brišite prašinu vlažnim krpama.
• Smanjite vlagu u prostoru i osigurajte dobro provjetravanje.
Kod alergije na pelud:
• Pratite peludni kalendar i izbjegavajte boravak na otvorenom tijekom sezone cvjetanja.
• Perite kosu i mijenjajte odjeću nakon boravka vani.
• Izbjegavajte sušenje rublja na otvorenom.
Kod alergije na kućne ljubimce:
• Ograničite kontakt sa životinjama i često perite ruke nakon dodira s njima.
• Održavajte čistoću doma kako bi se smanjila prisutnost alergena u zraku.
Kod osjetljivosti na iritanse i zagađivače:
• Izbjegavajte duhanski dim i jaka kemijska sredstva.
• Pazite na kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima.
Mehanička zaštita sluznice nosa
Za smanjenje kontakta sluznice nosa s alergenima preporučuje se:
• Ispiranje nosa fiziološkom ili hipertoničnom otopinom – uklanja alergene i smanjuje nadraženost.
• Celulozni prašak za nos – smanjuje simptome sezonskog alergijskog rinitisa kada se koristi tri puta dnevno tijekom sezone polinacije.
• Nosni filtri – blokiraju ulazak alergena u nos, ali ih pacijenti slabije podnose.
Farmakoterapija – lijekovi za alergijski rinitis
Lijekovi su najčešći oblik terapije, a njihov odabir ovisi o vrsti i težini simptoma.
• Antihistaminici – smanjuju kihanje, svrbež nosa i očiju te curenje nosa.
• Kortikosteroidni sprejevi za nos – najučinkovitiji lijekovi za dugoročnu kontrolu simptoma.
• Dekongestivi – smanjuju začepljenost nosa, ali nisu preporučljivi za dugotrajnu upotrebu.
• Leukotrienski antagonisti – koriste se kod bolesnika s istovremenim simptomima astme i rinitisa.
Pravilan odabir terapije omogućuje učinkovitu kontrolu simptoma i poboljšanje kvalitete života pacijenata.
Najčešće nedoumice i strahovi roditelja kod liječenja alergijskog rinitisa
Roditelji često imaju pitanja i strahove vezane uz liječenje alergijskog rinitisa, posebice kada je riječ o upotrebi kortikosteroida kod djece. U nastavku donosimo odgovore na najčešće dileme.
Smijem li djetetu davati kortikosteroid?
Da, ako za to postoji medicinska indikacija. Kortikosteroidi za lokalnu, intranazalnu primjenu (INKS) smatraju se najučinkovitijom terapijom za umjereno teški i teški alergijski rinitis, posebno kod djece s izraženom začepljenošću nosa.
Važno: Primjena kortikosteroida preporučuje se ujutro, kako bi se smanjio utjecaj na prirodni ritam lučenja hormona.
Hoće li kortikosteroidi usporiti rast mog djeteta?
Ne, ako se koriste u propisanim dozama i na pravilan način. INKS imaju iznimno malu bioraspoloživost (manju od 0,5 %), što znači da vrlo mala količina lijeka ulazi u krvotok, smanjujući rizik od sustavnih nuspojava.
Koliko dugo dijete treba uzimati terapiju za alergijski rinitis?
Dok god ima simptome. Kod cjelogodišnjeg alergijskog rinitisa terapija se može privremeno prekinuti tijekom ljetnih mjeseci, kada djeca manje borave u zatvorenim prostorima i time su manje izložena kućnim alergenima.
Ako dijete ima i astmu i rinitis, treba li liječiti oba stanja?
Da, svakako! Nos i donji dišni putovi su povezani, stoga je pravodobno liječenje rinitisa ključno za kontrolu astme i poboljšanje kvalitete života.
Liječenje imunoterapijom kao dugoročno rješenje za alergijski rinitis
Kod pomno odabranih pacijenata, može se koristiti imunoterapija (hiposenzibilizacija), koja ima potencijal promijeniti prirodni tijek bolesti.
Kako djeluje imunoterapija?
Imunoterapija smanjuje osjetljivost organizma na alergene te može:
- Spriječiti ili usporiti razvoj novih alergija
- Smanjiti rizik od razvoja astme kod djece s alergijskim rinitisom
- Smanjiti potrebu za lijekovima dugoročno
Tko može primati imunoterapiju?
Imunoterapija se preporučuje:
• Djeci starijoj od 5 godina
• Pacijentima s alergijom na manji broj srodnih alergena
• Onima koji ne postižu dobru kontrolu simptoma uz standardne terapije
Vrste imunoterapije
- SCIT – potkožna imunoterapija
• Alergen se daje injekcijama u bolničkim uvjetima, u kontroliranim dozama.
• Doze se postupno povećavaju kako bi tijelo razvilo otpornost na alergen.
- SLIT – sublingvalna imunoterapija
• Standardizirani pripravci uzimaju se u obliku kapi ili tableta ispod jezika.
• Terapija se može provoditi kod kuće, uz preporuku liječnika.
• Doze su 50 do 100 puta veće nego kod SCIT-a, ali se učinkovitost smatra podjednakom.
Pravilnim liječenjem alergijskog rinitisa moguće je značajno smanjiti simptome, poboljšati kvalitetu života i smanjiti rizik od razvoja težih alergijskih bolesti.
Preuzmite LittleDot – Vaš partner za zdravlje obitelji!
Olakšajte upravljanje zdravljem svoje obitelji uz našu aplikaciju. Pratite medicinske podatke, konzultirajte liječnike i budite sigurni da ste uvijek korak ispred. Sve na dohvat ruke, kada god vam zatreba.
Preuzmite sada i isprobajte besplatno!
