Polazak u vrtić
Polazak u vrtić za većinu djece predstavlja veliku promjenu. Dijete iz sigurnosti i poznatog obiteljskog doma dolazi u novu i nepoznatu sredinu. Reakcija djeteta na tu promjenu je strah, koji je karakterističan za svu djecu. Razlike postoje u intezitetu i obliku njegova ispoljavanja.
Mlađa djeca do treće godine života na odvajanje najjače reagiraju, tek poslije treće godine života većina djece spremnija je prihvatiti odvajanje, iako i tada pokazuju znakove emocionalne vezanosti za majku samo manje često i manje snažno nego prije.
Prvi boravak u vrtiću
Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Potrebno je napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Zato je poželjno da rastanak bude kratak, obilježen jasnim i toplim pozdravom s djetetom i sigurnošću u sebe. Ukoliko dijete primjeti nesigurnost na roditelju kod rastanka, ni njemu samom neće biti ugodno prepustiti se novom okruženju.
Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, da bi se otpor pojavio treći dan ili idući tjedan, kada shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan a u njemu se ne osjećaju još sigurno. Burno reagiraju obično mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vratiju, odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom. Ponekad dijete odbija jesti, teško se uspavljuje, nemirno spava i inače je plačljivo bez vidljivog razloga.
Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl.
Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera. One će nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno.
Obzirom da je razdoblje adaptacije vrlo osjetljivo, čak stresno za većinu djece zadaća svih zaposlenih u vrtiću je učiniti ga lakšim.
Kako olakšati period adaptacije djeteta u vrtiću?
Preduvjet koji može olakšati adaptacijski period je suradnja stručnjaka i roditelja prije i za vrijeme uvođenja djeteta u novu sredinu (među-informiranje, stvaranje međusobnog povjerenja, itd.) te (u pravilu) njegovo postupno uključivanje u skupinu i to uz aktivno sudjelovanje roditelja.
To znači da je uloga roditelja vrlo značajna već i prije samog polaska djeteta u vrtić. Preporuča se s djetetom razgovarati o vrtiću kao mjestu gdje ima puno djece i igračaka, te gdje odgojitelji znaju puno zanimljivih igara. Smatra se poželjnim i obići vrtić s djetetom prije samog polaska. S obzirom na djetetovu dob, dobro je kratko mu objasniti kako će teći dan u vrtiću i s kim će provoditi vrijeme.
Nikako se ne preporuča plašiti dijete vrtićem (tamo se mora sve pojesti ili mora se spavati).
Također se preporuča postepeno prilagoditi djetetov ritam ritmu u vrtiću kako bi se dijete brže priviknulo, a i poticati ga na osamostaljivanje u oblačenju, svlačenju i hranjenju.
Kada dijete krene u adaptacijski period, poželjno je da prve dane (1-2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Preporuča se ponijeti sa sobom neku djetetu dragu igračku ili predmet – oni mu pružaju sigurnost (bočica, gaza, medo i sl.). Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (odvikavanje od dude ili pelena).
Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne mijenjati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svom životu.
Za dodatni savjet za sve teme vezane za prilagodu mališana u vrtić pitajte pedagoginju Anu Molnar. Do stručnog savjeta možete doći lako kroz LittleDot aplikaciju.
Nemate aplikaciju?
Možete je preuzeti besplatno za iOS i Android .
