Djeca predškolske dobi tijekom zimskog perioda prosječno 2-3x mjesečno obolijevaju od upala dišnih puteva. Respiratorne infekcije su najčešće bolesti s kojima se susrećemo u pedijatrijskim ordinacijama, naročito u djece koja pohađaju jaslice ili vrtić. Uglavnom je riječ o virusnim uzročnicima, no nerijetko se pridružuje i bakterijska infekcija; tada govorimo o miješanoj infekciji. Velika većina ovih prehlada prolazi bez antibiotika, pri čemu veliku važnost ima tzv. simptomatska terapija koja ima za cilj pružiti potporu prirodnim mehanizmima odbrane sluznice i cijelog organizma.
Sluznica dišnih puteva se rasprostire od nosa, srednjeg uha, sinusa, malenih šupljina unutar kosti u kojem je srednje i unutarnje uho, dušnika i bronha sa svojim ograncima. Ona ima svoje specifične i vrlo važne mehanizme obrane od infektivnih uzročnika. Stanice sluznice izlučuju sluz, u sluzi se nalaze sluznička protutijela koja neposredno inaktiviraju uzročnike bolesti. Druge stanice imaju trepetljike koje su uronjene u sluz i treperenjem uklanjaju sluz i neželjene uzročnike prema ustima. Stoga je jako važno sluznicu održavati vlažnom kako bi opisani proces bio učinkovit. Boravak u suhom i pregrijanom prostoru isušuju sluznicu, trepetljike ostaju utopljene u gustu sluz i umjesto da se sluznica učinkovito brani ona postaje hranilište za bakterije i viruse. Stoga zrak u kući treba biti prohladan i treba ga vlažiti. Povećanim unosom tekućine također se povećava vlažnost sluznice.
Stoga je prvi, i najjednostavniji korak ispiranje nosa, najbolje hipertoničnom (2,3%) otopinom morske vode. Ova otopina smanjuje otok sluznice, ubrzava rad i učinkovitost trepetljika sluznice i ima antibakterijska i protuupalna svojstva. Iznimna učinkovitost se pokazala kod vlaženja i smanjenja otoka sluznice u području grkljana (larinksa), dušnika, bronha i njihovih ogranaka. Kada je riječ o djeci, u usporedbi sa odraslim osobama, anatomske strukture su manje te i blaži otok sluznice grkljana ili bronha izaziva značajne poteškoće disanja i jaki kašalj.
Osim 2,3% otopine morske vode katkada je potrebno primjenjivati lijekove koji olakšavaju disanje (otvaraju dišne puteve) i iskašljavanje. Apsolutnu prednost ima inhalacijska terapija obzirom da primjena lijekova u obliku injekcija ili sirupa može imati nepoželjne nuspojave.
Prigodom odluke o i nabavi inhalatora treba poznavati nekoliko važnih podataka. Načelno postoje ultrazvučni i kompresorski inhalatori. Ultrazvučni su u pravilu manji i obilježava ih tihi rad. Manjkavost većine ultrazvučnih inhalatora je zaštopavanje ultrazvučne sonde, naročito ako se u inhalaciji primjenjuju lijekovi. Iznimka su ultrazvučni inhalatori koji koriste tehnologiju vibrirajuće mrežice, ne zaštopavaju se, tihi su i manjih dimenzija. Preporučljivi primjer je Flaemov LightNeb iznimno kompaktni (maleni), baterijski inhalator koji je pogodan za putovanja.
No optimalni izbor je kompresorski inhalator zbog dodatnih mogućnosti podešavanje veličine raspršenih čestica i brzine kojom se one stvaraju. Stoga pozornost treba obratiti i na tehnička obilježja kompresorskih inhalatora koja ovise o jačini kompresora i tipu raspršivača (nebulizatora) koji određuju veličine stvorenih kapljica.
Ako dominira simptomatologija gornjih dišnih puteva (nosa, grkljana i dušnika) tada se pripremljena inhalacijska otopina raspršuje u veće čestice (4-6 mikrona). Takva inhalacija traje kraće – brže se rasprši cijeli sadržaj spremnika. Ukoliko imamo znakove upale u području doljnjih dišnih puteva (bronhi, bronhioli) u djece je izražena bronhoopstrukcija zbog otoka sluznice te tada čestice trebaju biti oko 2,5 – 3 mikrona. U suprotnom primjenjivani lijek (bronhodilatator, kortikosteroid) ne dospijeva do sluznice tih najužih ogranaka. Kod male djece najmanji ogranci bronha su također mali te već blaži otok sluznice uzrokuje značajne poteškoće.
Stoga smo uobičajeno, kako bi postigli optimalni učinak, u praksi koristili 2 vrste inhalatora koji su se razlikovali svojim karakteristikama po jačini kompresora i tipu raspršivača.
NebulFlaem4.0 ima iznimno praktičnu mogućnost podešavanja veličine čestica na samom raspršivaču, što ga čini univerzalnim aparatom za inhalacijsko liječenje bolesti cijelog dišnog sustava. Na njemu također postoji mogućnost korištenja druge vrste raspršivača s podešavanjem 2 brzine raspršivanja čime možemo podesiti duljinu inhaliranja obzirom na suradljivost djeteta. Vrlo su funkcionalne i praktične maskice različitih veličina (prema dobi djeteta).
Treba istaknuti i BioCote dodatak plastičnim dijelovima inhalatora koji pruža trajnu antimikrobnu zaštitu; posjeduje antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva.
I na koncu, brzina udisanja također utječe na učinkovitost terapije. Brzo disanje (npr. ako dijete plače i opire se inhalaciji) uzrokuje da se većina udahnutih čestica zadrži u ždrijelu i dušniku. Nasuprotno, polagano i plitko disanje također ne omogućavaju optimalni dotok lijeka u najdalje i najmanje ogranke bronha.
Zaključno, inhalacije hipertoničnom otopinom morske vode se preporuča započeti neposredno po pojavi prvih znakova bolesti, kod djece ali i kod odraslih. O potrebi dodavanja lijekova treba se posavjetovati s liječnikom.
Članak je napisan u suradnji s Kvantum timom
