Naoko jednostavno i logično pitanje izaziva nedoumicu, te umjesto jednostavnog i brzog odgovora slijedi stanka i razmišljanje. Što uopće određuje optimalno vijeme za roditeljstvo? Da li je to kronološka ili biološka dob; da li je to bolji ekonomski i socijalni status kojeg nosi starija dob ili je to entuzijazam i spontanost koju donosi mladost? Ima li utjecaja i kulturološki aspekt? Kako se dob roditelja odražava na stilove roditeljstva i odgoj djece? Koja je definicija roditeljstva i, njegova temeljna uloga i vrijednost?
Utjecaj starosti roditelja na rani tjelesni i emocionalni razvoj djeteta
Kada je riječ o tjelesnom i emocionalnom razvoju, neprocjenjivo su važne prve godine života kada se postavljaju temelji zdravlja i kada smo iznimno ranjivi na nepovoljne utjecaje iz okoline. Starost roditelja je jedan od značajnih čimbenika koji utječu na uvjete u kojima se događa rani rast i razvoj djeteta.
Kronološka dob se često ne poklapa sa biološkom starošću – postoje vječno mladi ljudi koji svojim duhom i tijelom značajno odudaraju od prosječnih obilježja za njihovu dob. Postoji i drugi ekstrem – muškarci i žene koji ubrzano stare – mentalno i tjelesno. Svakako je u prvoj varijanti izglednije da će dijete dobiti više poticaja za svoj rast i razvoj; kako duševnih tako i temeljnih materijalnih kroz bolju prehranu, skrb i njegu. No iako postoji određeni relativizam vezan za individualne razlike, načelno je roditeljska kapacitiranost najbolja u periodu od završetka adolescencije i traje do ulaska u starost. U tom periodu bi se trebalo odviti cijelo djetinjstvo – period intenzivnog rasta i razvoja.
Kako roditeljstvo u adolescentnoj dobi može utjecati na rani tjelesni i emocionalni razvoj djeteta?
Adolescentno roditeljstvo je povezano s visokim rizicima poremećaja u ranom odnosu s djetetom, nerijetko majka nema potporu užeg i šireg okruženja, materijalna situacija je lošija a najčešće se prekida i školovanje. Još i sami djeca, nespremni za složene zadaće roditeljstva, adolescenti trebaju značajnu potporu obitelji ali i šire zajednice. Štiteći i pomažući adolescentno roditeljstvo pomažemo i djetetu na putu vlastitog razvoja. Pomažemo razvoj odgovornog roditeljstva i optimalnu roditeljsku zaštitu.
Utjecaj biološkog starenja na rani rast i razvoj djeteta
Biološkim starenjem se povećava rizik za pojavom određenih zdravstvenih poteškoća djeteta. Veća je opasnost da se nakon oplodnje dogode otkloni u rastu i razvoju zametka i čeda. Dobro je poznati primjer povećanja učestalosti kromosomskih bolesti i starijih roditelja. No i u emocionalnom odnosu vide se značajne razlike. Tako na primjer starije majke češće pokušavaju imati pod nadzorom temeljne životne procese djeteta kao što je hranjenje, spavanje ili defekacija. Riječ je o procesima koji bi se trebali odvijati spontano pri čemu bi dijete trebalo imati potpunu autonomiju. Razumsko uplitanje i pokušaji reguliranja ovih procesa u pravilo dovode do problema – poteškoća hranjenja, spavanja ili ispuštanja stolice. No s druge strane, stariji roditelji su u prosjeku obrazovaniji, iskusniji i imaju bolji uvid u potencijalno korisne ali i štetne čimbenike za rast i razvoj djeteta.
Sa prvim djetetom se upoznaju temeljne potrebe djeteta, uči se prepoznavati njegove signale i načine kako zadovoljiti njegove potrebe. Kod narednog djeteta to ide puno brže i lakše; u prosjeku je ipak jednostavnije. No ipak, individualne osobine roditelja kao što su strpljivost, nježnost, ljubav i sposobnost razumijevanja djetetovih signala i potreba su od presudnog značaja. Važniji su od same dobi u kojoj se roditelji nalaze.
Čini se da u starijih roditelja i kod prvog djeteta se roditeljski stilovi donekle razlikuju u usporedbi s mlađima roditeljima ili kada je u pitanju drugo i svako naredno dijete. Nerijetko je češće prisutan tzv. permisivni roditeljski stil – ne postavljaju se granice dopuštenog i prihvatljivog. No nije pravilo, katkada se i tu susrećemo sa sasvim suprotnim stilom roditeljstva – s tzv autoritarnim pristupom u kojem su granice i sloboda djetetovih odabira vrlo suženi i u skladu sa strogim roditeljskim pravilima. Struka preporuča autoritativni pristup, dakle postavljanje granica u ponašanju djeteta koje su u skladu s kulturološkim i svjetonazorskim pogledima roditelja pri čemu dijete uvijek ima prostora za samostalni odabir. Odrastanjem taj prostor odabira, ali i posljedična odgovornost, bivaju sve veći. Ovaj proces zapravo opisuje odgoj djeteta, koji započinje od najranije dobi…
Koja je zadaća roditelja i roditeljstva?
Zadaća roditeljstva je osigurati zaštitu djeteta, optimalne uvjete za rast i razvoj te prirediti dijete za uspješan život nakon osamostaljivanja.
Razumski dio (hladno razmišljanje) ukazuje i na objektivnu potrebu da dijete treba roditeljsku potporu koja se proteže i do njegove odrasle dobi (problemi osamostaljivanja, kako emocionalnog tako i ekonomskog); stoga je poželjnije imati mlađe roditelje. Nažalost, nije rijetkost da dijete oboli od teške bolesti i bude doživotno ovisno o tuđoj pomoći; pa je i u ovoj situaciji jednostavnije i lakše sa mlađim roditeljima. Mlađi roditelji u toj situaciji imaju vremena i za drugo dijete, čime se značajno poboljšava obiteljsko ozračje.
Kako procjeniti kada je najbolje postati roditelj?
Svakako, u procjeni kada je najbolje postati roditelj, treba voditi brigu i o kulturološkim čimbenicima. U mnogim kulturama roditeljstvo započinje značajno ranije, nerijetko i u periodu adolescencije. No ako je riječ o kulturološki i socijalno „prihvatljivom“ ili čak poželjnom periodu početka roditeljstva tada je prisutna i potpora šire obitelji. U takvim društvima je međugeneracijska dobna razlika manja i češće je više generacija „pod istim krovom“ – u jednom kućanstvu, što se povoljno odražava na rani period odrastanja djece adolescentnih roditelja.
Upitao sam psihologinju što misli o ovoj temi, kakvu bi preporuku dala. Kaže, optimalno vrijeme za početak roditeljstva je kada se supružnici osjećaju biološki, psihološki i kulturološki spremni. No ja bih rekao da ljubav koji puta ne pita za sve aspekte spremnosti; ako je ima napretek – dijete će dobiti sve što je potrebno za zdravi rast i razvoj.
5 koraka za uspješno roditeljstvo
Odgajanje djece jedan je od najtežih poslova na svijetu, ali i posao za koji ćete se uvijek osjećati nespremnim. Međutim, to je i posao koji čovjeka najviše ispunjava. Donosimo nekoliko savjeta o odgovornostima u odgoju djece koji bi vam mogli pomoći da se kao roditelj osjećate ispunjeno, ali i da više uživate u svojoj djeci.
Njegujte djetetovo samopoštovanje
Djeca osjećaj o sebi počinju razvijati još kao bebe, kada o sebi saznaju “kroz vaše oči”. Dijete upija vaš glas, govor tijela i svaki vaš izraz. Roditeljske riječi i ponašanje, više od bilo čega drugog, utječu na razvoj djetetove slike o sebi. Pohvalite li dijete za njegova postignuća, koliko god mala bila, u djetetu ćete razviti osjećaj ponosa. Ako mu dopustite da radi stvari samo za sebe, pomoći ćete mu da se osjeća sposobnim i neovisnim. S druge strane, omalovažavanjem ili negativnim usporedbama s drugim djetetom, osjećat će se bezvrijedno.
Izbjegavajte dvosmislene poruke ili korištenje riječi kao oružja: “Kako glupo od tebe!” ili “Ponašaš se nezrelije od svog mlađeg brata!”. Takvi kometari zabole dijete “iznutra” isto kao što bi zabolio udarac “izvana”.
Budite suosjećajni i riječi birajte pažljivo. Neka dijete nauči da svi griješe i da ga i dalje volite, čak i kada ne volite neke njegove postupke i ponašanje.
Primijetite djetetovo dobro ponašanje
Jeste li se ikada zapitali koliko ste puta reagirali negativno prema djetetovim “nestašlucima” tijekom dana? Možda otkrijete da kritizirate više nego što komplimentirate. Kako biste se vi osjećali kada bi vaš šef imao toliko negativnog naboja, čak i dobronamjernog?
Puno učinkovitiji pristup je “uhvatiti” dijete dok radi nešto dobro:
“Napravio si krevet bez da sam te zamolila, pa to je sjajno!” ili
“Promatrala sam te dok si se igrala s drugom djecom i bila si vrlo strpljiva
– mama je ponosna na tebe!”.
Gledajući “na duge staze” takve će izjave ohrabriti dobro ponašanje, za razliku od ponavljanja oštrih ukora. Usredotočite se na to da svakoga dana primijetite neku dobru stvar koju možete pohvaliti.
Budite velikodušni u nagrađivanju – vaša ljubav, zagrljaj i komplimenti mogu učiniti čuda i često su dovoljna nagrada. Vrlo brzo ćete uvidjeti da ponašanje “napreduje” prema željenom.
Postavite granice i budite dosljedni prema djetetu
U svakom je kućanstvu neophodna disciplina. Njezin je cilj pomoći djetetu u izboru prihvatljivog ponašanja i učenju samokontrole. Djeca će vjerojatno iskušavati ograničenja koja ste im postavili, ali ona su im nužna kako bi netko postao odgovorna odrasla osoba. Uspostavljanje kućnih pravila pomoći će djetetu u razumijevanju vaših očekivanja i razvoju samokontrole.
Kućna pravila mogla bi uključivati: nema televizije prije večere, ili nema udaranja i vrijeđanja, ili uvredljivo izazivanje nije dopušteno.
Kako biste uspjeli u provođenju tih pravila, morat ćete imati sustav “na mjestu” kada je u pitanju kršenje pravila: npr. jedno upozorenje, potom posljedice poput gubitka nekih privilegija (gledanje crtića ili igranja u parku) ili prekidanje igre. Česta pogreška roditelja je što ne uspijevaju biti dosljedni u “kaznama”.
Nećete disciplinirati dijete ako jedan dan reagirate na kršenje pravila, a drugi ih dan ignorirate. Dosljedno učite dijete svojim očekivanjima.
Imajte vremena za djecu
Zbog mnoštva obveza, roditelji i djeca teško se mogu naći na zajedničkom obroku ili provesti neko vrijeme u kvalitetnom druženju. Ali vjerojatno ne postoji nešto što bi vaše dijete željelo više od toga. Probudite se 10 minuta ranije kako biste mogli doručkovati s djetetom ili odgodite pranje suđa i nakon večere otiđite u zajedničku šetnju. Djeca kojoj nedostaje roditeljske pažnje koju priželjkuju često se ponašaju neprimjereno jer su se uvjerila da će na taj način pažnju usmjeriti na sebe.
Dosta roditelja na obostrano zadovoljstvo ima zakazano vrijeme za djecu. Naprimjer, recite djetetu da je utorak posebna večer s mamom ili tatom i dozvolite mu da samo odluči kako ćete to vrijeme provesti. Razmislite i o drugim načinima povezivanja s djetetom – ostavite mu poruku ili neku posebnu igračku.
Čini se da adolescenti priželjkuju manje pažnje svojih roditelja nego mlađa djeca. S obzirom da postoji manje zajedničkih točaka na kojima se roditelji i tinejdžeri mogu pronaći, roditelji bi trebali sve učiniti kako bi bili dostupni kada tinejdžer izrazi želju za razgovorom ili sudjelovanjem u obiteljskim aktivnostima. Zajednički odlazak na koncerte, igre i druge stvari koje možete raditi zajedno pomoći će vam u komunikaciji i omogućiti da saznate više o djetetu i njegovim prijateljima.
Nemojte osjećati grižnju savjesti ako ste zaposleni roditelj. Postoji dosta “sitnica” koje možete raditi s djetetom – poput pečenja kokica, kartanja, razgledanja izloga – kojih će se rado sjećati.
Budite dobar uzor vašem djetetu
Mala djeca u velikoj mjeri ponašanje uče promatrajući vas. Što su mlađa, više će se ravnati prema vama. Prije nego što planete i počnete vikati pred djetetom, razmislite da li želite da se vaše dijete tako ponaša kada se razljuti. Stalno budite svjesni da vas vaše dijete promatra. Studije su pokazale da djeca sklona agresivnom ponašanju obično doma imaju uzor za takvo ponašanje.
Stvorite uzor s osobinama koje želite razviti u djetetu: poštivanje, prijateljsko raspoloženje, ljubaznost, poštenje, toleranciju. Pokazujte nesebično ponašanje. Činite dobro drugim ljudima bez očekivanja protuusluge ili nagrade. Zahvaljujte i komplimentirajte. I prije svega: postupajte prema svome djetetutu onako kako biste željeli da drugi postupaju prema vama.
Ukoliko zatrebate bilo kakav dodatan savjet vezan uz rano roditeljstvo i želite kontaktirati prof.dr.sc. Milivoja Jovančevića, preuzmite LittleDot aplikaciju dostupnu za preuzimanje na iOS i Android uređaje
