Traumatski događaj je onaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva, zastrašujući je i izaziva različite simptome uznemirenosti kod gotovo svih pojedinaca. Naš organizam reagira vrlo snažno kako bi se obranio, a većina pojedinaca ima osjećaj da takvo stanje ne mogu sami prebroditi. Proteklih godinu dana doživjeli smo mnogo traumatskih događaja, od borbe sa svjetskom pandemijom do razornih potresa na području Hrvatske. Iako su tim traumatskim događajima pogođene sve dobne skupine, odlučili smo provjeriti kakve su reakcije mladih i kako im izaći u susret u ovom teškom razdoblju.
LittleDot tim je nedavno programirao platformu koja je podržala istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba provedeno početkom 2021. godine. Rezultati istraživanja mentalnog zdravlja djece i mladih tijekom COVID-19 pandemije i potresa u Zagrebu, pokazuju da je njih 9 posto imalo znatno povišenu anksioznost i/ili depresivnost, a 15 posto simptome posttraumatskog stresa. Obuhvaćeno je 22.020 djece i mladih u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama čiji su roditelji ispunili upitnike preko aplikacije. Dobiveni su podaci o gotovo svakom četvrtom djetetu u Zagrebu, uz podjednaku zastupljenost po spolu i uzrastu. Istraživanje pokazuje da je polovina djece i mladih barem u jednom trenutku iskusila teškoće s koncentracijom, uznemirenost pri sjećanju na stresni događaj, emocionalnu osjetljivost i plašljivost, nametnute sadržaje, slike traumatskih doživljaja te izbjegavanje neugodnih sjećanja i osjećaja.
Rezultati vrlo jasno upućuju da trebamo jačati otpornost mladih i raditi na mehanizmima suočavanja sa stresnim, traumatskim i kriznim situacijama. Saznajte više o reakcijama mladih na traumatske događaje i savjetima za oporavak od naše prof. dr. sc. Renate Miljević-Riđički, članice Tima za krizne intervencije Društva za psihološku pomoć.
Najčešće reakcije mladih na traumatske događaje
Zbog svoje siline, iznenadnosti i besmisla, traumatski događaj ljude dovodi u stanje potpune bespomoćnosti (osobito u početku). Kao posljedica, do izražaja dolazi nagon za samoodržanjem i obrambeni način funkcioniranja.
Kod djece od 7 do 12 godina mogu se javiti reakcije poput:
zbunjenosti, povlačenja, višestrukog ponavljanja priče o traumatskom događaju, straha za sebe i druge, osjećaja krivnje, teškoće pamćenja, koncentracije i pažnje, poremećaja spavanja i hranjenja, agresije, razdražljivosti ili nemira, te somatizacije (npr. bolovi u trbuhu i glavi bez fiziološkog uzroka).
Kod mladih od 13 do 18 godina mogu se javiti reakcije poput:
osjećaja krivnje, srama, tuge ili bespomoćnosti, naglih promjena u odnosima, zaokreta u razmišljanju o svijetu i ljudima, samosažaljenja, rizičnog i autodestruktivnog ponašanja, izbjegavanja i povlačenja iz društva, agresije i prkosa prema autoritetima i brige za druge traumatizirane osobe.
Očekivano je da djeca i mladi manifestiraju neke od navedenih reakcija nakon izloženosti traumatskom događaju poput potresa, a posebice u situaciji kada se potres dogodio tijekom svjetske pandemije. Za djecu i mlade kod kojih će se razviti ozbiljniji problemi na planu mentalnog zdravlja potrebno je zatražiti profesionalnu pomoć.
Kako se osjećaju a kako ponašaju mladi nakon traumatskog događaja?
Najčešći osjećaji uključuju:
- tugu koja se javlja kod gubitka bilo koje vrste
- strah da ćemo stradati mi ili oni koje volimo, da ćemo se slomiti, ili da će se sličan događaj ponoviti
- krivnju jer nismo učinili nešto što sad mislimo da smo mogli
- ljutnju na ono što se dogodilo, okolnosti, besmislenost (javljaju se pitanja poput: ‘Zašto se ovo događa baš nama?’)
- sram jer plačemo ili se povremeno ponašamo nerazumno
- zaleđenost
- mrzovolju, razdražljivost, iritiranost postupcima drugih
- osjećaje nesigurnosti i neizvjesnosti
Najčešća ponašanja uključuju:
- povlačenje, osamljivanje
- agresivnost
- pretjeranu aktivnost
- razdražljivost
- preosjetljivost
- nerazumno i ponekad opasno ponašanje (pretjerivanje s alkoholom, pušenjem, uzimanje droga ili lijekova koje nije preporučio liječnik)
- sklonost nezgodama
Što se događa s tijelom a što s mislima pojedinca izloženog traumatskom događaju?
Tjelesni simptomi najčešće uključuju:
- vrtoglavicu, slabost, umor
- previše ili premalo spavanja
- pojačan ili smanjen apetit
- bol ili mučninu u želucu/crijevima
- trzanje na svaki šum
- glavobolju, bol u leđima, želucu, plućima
- poremećaje menstrualnog ciklusa
Na misaonom planu javljaju se:
- osjećaj besmisla
- gubitak interesa za uobičajene aktivnosti i teme
- pesimistične misli
- praznovjerje
- teškoće u pažnji, koncentraciji, prisjećanju, pamćenju, logičkom zaključivanju i donošenju odluka
- česta sjećanja na događaj, vraćanje slika i zvukova vezanih uz događaj
- nevjerica i mnogobrojna pitanja na koje nema odgovora
Sve su to normalne reakcije na nenormalnu situaciju i, premda bolne, one su dio prirodnog procesa suočavanja s traumom. Njih se ne može izbjeći. One su dio prerađivanja iskustva i oporavka. Kako su ove reakcije dio biološke obrane organizma, javljaju se kod svih ljudi, od male djece do odraslih. Mogu se javiti odmah nakon traumatskog iskustva, ali i nekoliko mjeseci kasnije.
Što može olakšati oporavak nakon traumatskog događaja?
U ranije spomenutom istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba vidi se da su brige djece i mladih u ovom razdoblju znatno potencirane. Njih 74 posto u protekloj se godini suočilo sa strahom od neuspjeha, a 60 posto s anksioznošću u socijalnim situacijama. Kod gotovo polovice djece i mladih zabilježeni su i osjećaji tuge i praznine, zabrinutosti za sigurnost članova obitelji te straha da moraju sami boraviti u kući. U pogledu prisutnosti promjena nije pronađena razlika između djece i mladih u osnovnim i srednjim školama, ali se pokazalo da su djevojčice u većoj opasnosti jer češće nego dječaci pokazuju povišenu razinu anksioznosti i/ili depresivnosti i posttraumatski stres.
Kako možemo pomoći mladima da lakše prebrode traumatske događaje? Evo praktičnih savjeta (također dostupni u letcima Tima za krizne intervencije Društva za psihološku pomoć):
- razgovorom o osjećajima i sjećanjima s bliskim osobama
- obavljanjem svakodnevnih aktivnosti
- podrškom drugih, naročito onih koji su imali slična iskustva
- izdržavanjem boli bez povećane količine cigareta, tableta i alkohola
- jasnim i otvorenim izražavanjem svojih potreba
- prakticiranjem svega što inače pomaže u stresnim situacijama
Preporuke za nastavnike i profesore: Kako pomoći mladima u teškim situacijama?
Osim obitelji, veoma je važno da mlade suočene s traumatskim događajima podrže i njihovi nastavnici i profesori. Evo praktičnih savjeta za iskazivanje podrške:
- pokazati empatiju; osjetljivost za teškoće učenika i studenata
- ne osuđivati neke postupke koje bi inače zamjerili u mirnim vremenima
- pokazati brigu za dobrobit učenika i studenata (emocionalnu dobrobit, pozitivno funkcioniranje, odnose s drugima, zdravlje, duhovnu dobrobit)
Za sva dodatna pitanja ili nejasnoće, zatražite savjet naše prof. dr. sc. Renatu Miljević-Riđički, koja je dostupna za probleme u vezi dječje i razvojne psihologije i mentalnog zdravlja putem LittleDot aplikacije. Ako još nemate aplikaciju, preuzmite je ovdje!
