Povišena temperatura djeteta je jedan od najčešćih povoda panike u obitelji. Naročito prva povišena temperatura u prvog djeteta… Slijedi grozničavo nastojanje sniziti temperaturu lijekovima, rashlađivanjem; traže se savjeti od prijateljice, bake i na internetu. Neopravdanim i paničnim strahom od temperature i neodgovarajućim postupcima njezinog snižavanja se bavi i struka dajući mu medicinski naziv – temperaturofobija.
Koja je normalna temperatura tijela?
Pod uvjetom mirovanja, primjerene odjevenosti i umjerene temperature okoliša temperatura površine tijela je oko 37 stupnjeva C, Mjerenjem unutrašnjosti temperature tijela (usna šupljina, u uhu ili rektalno) može biti 0,5-1 stupanj viša. Načelo je zbog dnevnih hormonskih promjena u organizmu tjelesna temperatura niža u jutarnjim satima za oko 0,3 stupnja.
Psihološki, ovako precizno određene granice su roditeljima neizmjerno važne jer pružaju sigurnost u procjeni da li je dijete bolesno. No nažalost, određenu sigurnost u procjeni zdravlja i pojavi bolesti ima tek značajnija promjena temperature, po prilici povišenje ili sniženje za oko 1 stupanj Celzijusa. Tjelesna aktivnost, prekomjerno odijevanje, ljetnje vrućine i sl. mogu značajnije utjecati na izmjerene vrijednosti. Dodatno, temperatura se može razlikovati na različitim dijelovima tijela, naročito kada postoji razlika u izloženosti okolišnoj temperaturi (npr. čelo – prsni koš). Posljedično, češće se neopravdano poseže za lijekovima i drugim postupcima snižavanja povišene temperatu.
Čemu služi povišena tjelesna temperatura?
Uslijed obrambenih reakcija imunosnog sustava na uzročnike infekcije stvaraju se kemijski spojevi koji djeluju na centar za regulaciju temperature u mozgu. Povišena temperatura je korisna jer priječi rast bakterija i virusa, stoga pomaže prevladavanju infekcije. Ipak, kod prekomjerne visine, ima i nepovoljne učinke. Loše opće stanje, prekomjerni gubitak tekućine (kod visokih vrućica potrebe za vodom su 2-3 puta veće) i soli.
Kako mjeriti temperaturu tijela, kakav toplomjer koristiti?
Uobičajeno opipavanje čela djeteta ili toplo majčino prislanjanje usana na djetetovo čelo nažalost nisu pouzdane metode. Naročito u dojenačkoj dobi kada površina kože može biti ledena iako dijete ima visoku vrućicu. Naime u toj dobi je mozak (gdje je centar za reguliranje temperature) nezreo i umjesto da se zaštitini mehanizmi pokrenu (širenje krvnih žila, znojenje), oni u potpunosti zakažu. Stoga je u ovoj dobi najprimjerenije mjeriti temperaturu u guzi (rektalno).
Mjerenje ušnim toplomjerom je u ranoj dječjoj dobi često nepouzadno. Naime vrh toplomjera bi trebao očitati temperaturu bubnjića, no kako je u melene djece zvukovod uzak i drugačije postavljen to najčešće nije moguće. Stoga se savjetuje prigodom mjerenja odignuti ušku prema gore kako bi se otvorio i osigurao neometani „pogled“ prema bubnjiću. Tu je i drugi potencijalni problem – ceruminozni čep – nakupina masnoće koja zatvara zvukovod. Stoga se smatra u popunosti neprimjerenim za dojenačku dob.
U nešto starije djece (po prilici 5 i više godina života) mjerenje se može vršiti postavljanjem vrha toplomjera u pazušnu jamu i privijanjem nadlaktice uz prsni koš kako bi se toplomjer fiksirao. Vlažnost pazuha i nemir djeteta značajno utječu na pouzdanost mjerenja. Često zbog nemira vrh toplomjera ne ostane u pazušnoj jami nego proviri straga ispod ruke. Ako se koriste digitalni toplomjeri svakako stoga prednost treba dati onima sa savitljivim vrhom. Pristupačni su cijenom, pouzdani i mjerenje vrše u vrlo kratkom vremenu.
Klasični, stakleni toplomjeri se sve rjeđe koriste. Uporaba živinih toplomjera je zabranjena (unatoč njihovoj preciznosti i lakoće rukovanja) zbog potencijalnih rizika udisanja živinih para i zagađenja okoliša ako se toplomjer razbije (nažalost, stakleni toplomjeri lako pucaju). Stoga je živa zamijenjena galijem (legurom galija, indija i kositra) koji je značajno manje toksičan i opasnost po zdravlje u slučaju kontakta s kožom ili gutanja je vrlo mala. Mana je što se teško spušta stupac galija nakon mjerenja a ako se dogodi da se stupac razdvoji (ako u njega uđe mjehurić zraka) tada više nema spasa. Postoje i klasični toplomjeri punjeni obojenim alkoholom, no čini se da ga je još teže istresti nakon mjerenja. Mjerenje ispod pazuha u pravilu traje 10 minuta a rektalno 3-5 minuta.
Vrlo su praktični beskontaktni toplomjeri koji u djeliću sekunde očitavaju temperaturu površine tijela. Preporučljivo je mjeriti odostraga na vratu, iza uške, gdje je najmanji učinak hlađenja kože (za razliku od čela). Kod ovih toplomjera iznimno je važno pridržavati se uputa o udaljenosti toplomjera od kože, i pod tim uvjetom su vrlo pouzdani. Zahvaljujući napretku tehnologije neki modeli imaju dodatne pogodnosti kao što je glasovno očitavanje temperature na hrvatskom jeziku.
Snižavanje povišene temperature
Struka preporuča da se temperatura snižava kada je vidljivo da ona opterećuje dijete – kada postaje mirnije i nezainteresirano za okoliš. Neovisno o visini izmjerenih vrijednosti. Prije svega dijete treba razodjenuti kako bi se omogućilo hlađenje kože. Od lijekova se koristi paracetamol i/ili ibuprofen pri čemu je važno pridržavati se uputa o doziranju. Kod primjene paracetamola je važno da razmak između dvije doze ne bude kraći od 5 sati, u suprotnom on može izazvati neželjene učinke. Hlađenje kupanjem se može započeti desetak minuta nakon primjene lijeka. U tom periodu će se blokirati centar za drhtanje. Kupanje u vodi koja je 1 stupanj hladnija od izmjerene tjelesne temperature će također smanjiti izglede za drhtavicu koja je vrlo moćan mehanizam podizanja temperature uslijed osjeta hladnoće. I konačno, treba povećati unos tekućine koliko god više je moguće; za vrijeme visoke vrućice organizam treba 2-3 puta veću količinu dnevnog unosa.
Povišena temperatura u prvim mjesecima života, u starijoj dobi visoka vrućica popraćena tresavicom, povraćanjem ili osipom zahtijevaju neodložan liječnički pregled.
