Preskoči na sadržaj

LittleDot tim stručnjaka educira vas za zdraviji život djeteta

Pogledajte sve članke

Odvikavanje djece od pelena

May 4, 2016 | Rast i razvoj

Riječ je o nezaobilaznoj temi tijekom ranog djetinjstva koja je česti predmet rasprave u stručnim krugovima i među roditeljima. Najčešće postavljana pitanja su kako treba dijete odvikavati od pelena i koja je uobičajena dob kada treba započeti s procesom odvikavanja od pelena – kontrole ispuštanja stolice i mokrenja.

Najčešće se ovaj proces događa spontano i ne predstavlja veći problem za dijete i njegove roditelje. No ponekad postaje izvorom frustracije. Zašto se to događa? Naime problemi u procesu odvikavanja se češće događaju kod prvog djeteta, stoga se čini da je uzrok prekomjerno nastojanje roditelja da nadzire i regulira aktivnosti djeteta koje bi po prirodi stvari trebale biti autonomne i spontane. U određenoj dobi djeteta roditelj donese odluku da je vrijeme da dijete počne koristiti tutu i u svojim nastojanjima da ga poduči kada i kako to treba činiti uloži puno energije i emocija. U današnje vrijeme vrlo se rijetko susrećemo sa tjelesnom prisilom (nasilno posjedanje na tutu, kažnjavanje djeteta u slučaju neuspjeha), no manje je razvijena svijest da postoji i druga vrsta prisile – ona psihološka koja proizilazi iz svih mogućih kanala komunikacije (verbalnih, neverbalnih i paraverbalnih) koji jasno izražavaju roditeljsko očekivanje i frustraciju u slučaju neuspjeha. Nerijetko se u opisanim slučajevima susreću i drugi problemi reguliranja autonomnih funkcija djeteta – problemi nejedenja, (ne)spavanja, prekomjerni angažman kod svakog negodovanja djeteta. U struci se govori o prekomjernoj kontroli – o potebi da roditelj, prema vlasnitoj procjeni potreba djeteta, ima sve pod nadzorom. I tu se u pravilu događaju problemi,s jedne strane zbog krivih procjena potreba djeteta, i s druge strane zbog nemogućnosti djeteta da razvije vlastite mehanizme samoregulacije (kada i koliko će jesti, kada će spavati, kako će se sam utješiti kada mu je dosadno, kada je pospano ili kada mu se nešto ne sviđa). U obiteljima s više djece roditelji imaju više iskustva, pristup je opušteniji i spontaniji a i objektivno je manje mogućnosti da se sva silina ljubavi i brige (frustracije) usmjeri na jedno dijete.

Često se susreće situacija da roditelj uporno pokušava objasniti djetetu čemu služi tuta i kako se koristi dok ono istovremeno suvereno barata mobilnim telefonom najnovije generacije.

U manjeg broja djece roditelj prepoznaje signale kada dijete ima pozive na pražnjenje stolice pa ga na vrijeme postavlja na tutu. Uz ležeran pristup i pohvalu moguće je ovu rutinu uspostaviti vrlo rano – ponekad i prije navršenih 12 mjeseci. Varijabilnost dobi kada se uspostavlja kontrola ispuštanja stolice je velika i ovisi o više čimbenika – o emocionalnom odnosu roditelja i djeteta, o biološkoj (tjelesnoj i psihološkoj) zrelosti djeteta te obiteljskom okruženju. Većina djece uspije uspostaviti kontrolu stolice i mokrenja u dobi između 2 i 3 godine. Period ljeta je najčešći odabir roditelja kada se skidaju pelene. Čini se da je u proteklim desetljećima došlo do pomaka (kašnjenja) što neki autori pokušavaju objasniti korištenjem jednokratnih pelena (nema osjećaja neugode punih pelena pa nema niti razloga za uspostavu kontrole) ali ne treba zanemariti i neke socijalne čimbenike kao što je prosječno manji broj djece u obitelji, starija dob majki prvorođene djece te otežani uvjeti u kojima funkcioniraju današnje mlade obitelji.

Jedan dio djece neće kakati dok mu se ne stavi pelena. Cijeli dan se igraju i kada osjete poziv na pražnjenje crijeva traže pelenu i ponekad se skrivaju od ukućana (čučnu iza trosjeda i sl.). Ponekad je ova pojava uzrokovana tvrdom stolicom (tada je treba razmekšati odgovarajućom prehranom) a ponekad je riječ o igri – specifičnom obrascu komunikacije s roditeljima. I u ovom slučaju frustracija roditelja pojačava problem. Ležeran, naoko nezainteresirani pristup i nagrada u slučaju uspjeha (odlaska na tutu) vrlo brzo mogu riješiti ove poteškoće.

Kada je riječ o kontroli nevoljnog mokrenja noću potrebno je naglasiti da se može protegnuti i do školske dobi. Ukoliko dijete „tvrdo“ spava (ne može ga se razbuditi) i ako je neko od članova uže obitelji dulje mokrio tada je najčešće riječ o primarnoj noćnoj enurezi. Nakon određene dobi (3-4 godine) noćnu pelenu se preporuča maknuti, u slučaju da se dijete pomokri trebalo bi aktivno sudjelovati u sanaciji „štete“ (koliko je to moguće) i svakako treba izbjegavati iskazivanje znakova frustracije. Obzirom da se noćno mokrenje ne događa voljom djeteta, ono nema nadzora nad time, teško će primiti osjećaj krivnje i može se očekivati pogoršanje (učestalije mokrenje noću) i poremećaj u ponašanju tijekom dana. U slučaju da je dijete imalo neprekinuto barem 6 mjeseci suhe noći i zatim počne mokriti u krevet potrebno je javiti se liječniku.

prof. dr. sc.  MIlivoj Jovančević

prof. dr. sc. MIlivoj Jovančević

Opća pedijatrija

Bilježite bitne trenutke u razvoju i životu djeteta

Besplatno preuzmite aplikaciju LittleDot kojom možete pratiti razvoj Vašeg djeteta, navike spavanja, hranjenje te sve ključne trenutke u njihovom životu.