Poštovana doktorice, moj petogodišnji sin ima hipospadiju. Operiran ja dva puta, ali mokraćna cijev nije. Doktor koji ga je operirao rekao je da ga dovedem za nekoliko godina i „ako ja želim da se to napravi kako treba“!? Ostala sam zbunjena tim odgovorom „ako ja želim“. Zanima me može li to ostati tako? Imam još jedno pitanje u vezi s tim. Budući da dijete ima malo spolovilo, upola manje od svojih vršnjaka, postoji li kakva hormonska krema ili nešto da se djetetu namaže pa da naraste jer je zbilja malo?! Hvala unaprijed.

Hipospadija se obično operira u nekoliko akata. Dok je dijete posve malo, pokuša se riješiti samo funkcionalni problem, a kada postane veće pokuša se riješiti i estetski problem. S obzirom na to da je dijete u rastu i razvoju, teško je točno predvidjeti kako će spolovilo rasti i mijenjati se pa se s definitivnim zahvatom pričeka, a postoji mogućnost da se ne mora ni učiniti ako je estetski izgled zadovoljavajući. Spolovilo raste s dobi djeteta. Neke bebe kada su male imaju dosta masnoga tkiva pa se spolovilo doimlje manje nego što uistinu jest. Svakako treba pričekati nekoliko godina da se spolovilo razvije. Ako do toga ne dođe, može se konzultirati endokrinolog ili kirurg radi daljnje terapije.

Imam bebu dobi 5 mjeseci i isključivo je dojeno dijete, s time da joj posljednjih nekoliko dana zbog jakih vrućina dajem i malo čaja od komorača ili kamilice. Do 3. mjeseca imala je po 4-5 stolica na dan, a onda je znalo proći i 10 dana da nema stolicu. Nekoliko zadnjih tjedana ima stolicu svaki drugi dan po 2 puta. Prije 2 dana imala je dvije obilne, kremaste stolice i jednu malu, poprilično sluzavu s tragovima krvi (onako pomiješanu u sluzi). Jučer je opet imala dvije stolice i u drugoj je bilo malo krvi, a jutros je opet imala sluzavu stolicu, također s tragovima krvi. Inače, beba jako dobro napreduje i dosta je vesela, samo je zadnjih nekoliko dana malo nervoznija noću, što inače nikada nije bila. Do sada sam sve to povezivala sa zubićima, ali nakon ove krvi u stolici nisam sigurna. Kako mi je pedijatrica na godišnjem odmoru, molim vas da mi što prije odgovorite ima li razloga za strah, trebam li odmah ići k liječniku ili može pričekati još tjedan dana kada se vraća naša pedijatrica.

Ako i dalje bude krvi u stolici, morate otići pedijatru. Broj stolica nije toliko važan, ali ako ima tragova sluzi i krvi, može se raditi o upali ili o alergiji… Za početak, ako je beba dobro, možete napraviti analizu stolice i eventualno prilagoditi svoju prehranu, s obzirom na to da je dijete na prsima.

Naša je kći od rođenja zahtjevna beba. Živimo u kući s bakom i djedom i svi se njome bave. Puno je na rukama, ponekad i cio dan. S njom se sve radi, puno joj se priča. Od malena je bila cendrava, ali to smo pripisivali zubićima i grčevima. Noću se zbog dojenja budila i po 10 puta, a odlazak na spavanje predstavlja barem dvosatnu borbu. Najčešće zaspi na rukama. Danju ne voli spavati. Prije otprilike mjesec dana počela je pružati otpor pri presvlačenju, stavljanju na leđa. Počne se bacati i vrištati. Ponekad počne cendrati i vrištati, i tada ne pomaže nosanje jer nas odguruje, ne želi sama sjediti ili ležati, a ako joj se ponudi kakav predmet, živčano ga baca. Sinoć smo je pustili da se ispuše na podu. Vrištala je dok nije pocrvenjela, ali bez suza, lupajući rukama i nogama po podu. Majka ju je podigla, ali ona je i u naručju nastavila vikati i glavicom lupati po maminu ramenu. Ispad bijesa trajao je dva sata prije nego što je zaspala. Navečer se dva puta probudila vrišteći i dižući ruke da je se podigne. Nije bolesna, pedijatar ju je pregledao dan prije. Sita je. Priznajemo mogućnost da je umorna, ali svaki naš pokušaj uspavljivanja završio bi još jačim vrištanjem. Na izmaku smo snaga i ne znamo kako se postaviti prema ovom problemu.

Ako se sve navedeno učestalo ponavlja, mora se napraviti obrada. Prvo pregled kod neuropedijatra, a ako je sve u redu, pregled i savjetovanje kod psihologa.