Rast i razvoj čovjeka, od rođenja pa do odrasle dobi, ovisan je o nasljeđu i uvjetima koji ga okružuju i u kojima sazrijeva. Ako se pođe od pretpostavke da je naslijeđeni dio zadan i nepromjenjiv, tada se posebno zanimljivim čini utjecaj okružja koji u velikoj mjeri određuje kakav će biti put u razvoju djeteta prema odrasloj osobi. Pri tome je neobično važan najraniji period u kojem su promjene najbrže, a ranjivost najveća. Naime, u tom periodu dijete je životno ovisno o pomoći drugoga (roditelja) a obrambeni mehanizmi na nepovoljne čimbenike su vrlo slabo razvijeni i neučinkoviti. Zbog toga se teži poremećaji u ovoj dobi duboko odražavaju na daljnji razvoj čovjeka.
Dojenačka dob i razvoj djeteta do navršenih 36 mjeseci života
Dojenačka dob traje od rođenja do kraja 12-og mjeseca života. Prva se četiri tjedna života označavaju posebno kao novorođenačka dob.
Razvoj mozga u ranoj dobi
Od rođenja pa do navršene 3 godine života mozak prolazi iznimno brz rast i razvoj. U tom periodu doseže 80% volumena kakvog će imati u odrasloj dobi. Pod utjecajem vanjskih čimbenika (stimulacije), u međudjelovanju s nasljeđem, stanice mozga se umnažaju, premještaju na konačna odredišta, određuje se njihova zadaća i međusobno se povezuju gustom mrežom poveznica – moždanih puteva.
Promjene koje primjećujemo vidljive su kroz:
- Razvoj fine i grube motorike
- Komunikacijske sposobnosti
- Emocionalni razvoj
- Ponašanje i pamćenje
Motorička stimulacija ima značajan utjecaj i na druge funkcije mozga.
Što je motorički razvoj djeteta?
Nama vidljivi odraz ovih zbivanja su promjene koje zapažamo u finoj i gruboj motorici, komunikacijskim sposobnostima, emocionalnom razvoju, ponašanju, učenju, pamćenju i spavanju.
Motorički razvoj odnosi se na sposobnost djeteta da razvija kontrolirane pokrete tijela, usklađenost mišića i koordinaciju. Ovi procesi omogućuju djetetu istraživanje okoline i razvoj svakodnevnih vještina.
Razvoj motorike podijeljen je na:
- Grubu motoriku: Veći pokreti tijela (hodanje, trčanje, penjanje).
- Finu motoriku: Precizni pokreti ruku i prstiju (hvatanje predmeta, pisanje).
Ovdje će biti nešto više riječi o razvoju grube motorike, no uvijek treba imati na umu da postoji bliska povezanost svih elemenata razvoja. Tako motorička stimulacija ima utjecaja i na ostale funkcije mozga.
Faze motoričkog razvoja kod djece prema dobi
Postoje načelna pravila kako se odvija motorički razvoj, no zbog dosta velike varijabilnosti normalnih obrazaca, procjenu treba prepustiti stručnjacima.
Motorički razvoj odvija se kroz specifične faze koje prate razvojne prekretnice:
- 0-6 mjeseci: Kontrola glavice, podizanje ramena.
- 6-12 mjeseci: Okretanje, puzanje, sjedenje.
- 12-18 mjeseci: Stajanje, prvi koraci.
- 18-24 mjeseca: Hodanje, trčanje, penjanje po stepenicama.
Gruba motorika je ovisna o razvoju mozga i o razvoju snage mišića. Tijekom prvih 12 mjeseci dijete prolazi put od položaja u ležećem položaju, bez mogućnosti odizanja trupa od podloge u kojem tek može okretati glavicu u stranu. Potom postupno slijedi mogućnost odizanja glavice od podloge, potom odiže rameni obruč postavljanjem na cijele podlaktice da bi postupno, u narednim mjesecima razvilo mogućnost oslanjanja samo na dlanove. Trup postupno počinje rotirati u bočne položaje a potom može načiniti i potpuni okret – s trbuha na leđa i obrnuto.
Dok leži na leđima, sve više odiže glavicu prema prsima i nastoji se posjesti. U potrbušnom položaju, postupno započinje odizati zdjelicu privlačenjem koljena i postavljanjem u četveronožni položaj. On je neobično važan jer iz tog položaja slijedi puzanje i posjedanje pomicanjem trupa unatrag uz pomoć ruku. Ovdje treba napomenuti da oko 20% djece, tijekom normalnog razvoja, ne puže. Ona imaju drugačiji obrazac kretanja po podlozi – najčešće je jedna noga ispružena ispred tijela a druga iza, te se uz pomoć ruku mogu vrlo brzo kretati po podlozi. Nadalje, iz četveronožnog se položaja postupno postavlja u položaj sjedenja na potkoljenicama i ubrzo u klečeći položaj. Prihvaćanjem za ogradicu kreveta ili za roditelja slijedi iskorak jednom nogom i postavljanje u stojeći položaj. U to vrijeme dijete usvaja vještinu posjedanja iz ležećeg položaja okretanjem u polubočni položaj te se uz pomoć „doljnje“ ruke dovodi u sjedenje.
Temeljni pokretač ovakvog slijeda razvoja je želja za kretanjem i postavljanjem u uspravni položaj. Neobično je važno poštivati ovaj prirodni slijed i ne „preskakati“ pojedine faze.
Naime često se događa da, u želji da što prije naučimo dijete stajati, to činimo povlačenjem za ruke. Dojenče će vrlo rano i brzo naučiti oduprijeti se stopalima o podlogu i stati na noge, te potom veselo poskakivati. Slična se situacija događa i kod držanja djeteta u naručju dok sjedimo. Ono će uz pridržavanje trupa ubrzo početi veselo poskakivati u našem krilu. Tim smo postupkom dijete naučili krivom mehanizmu kako se dospijeva u uspravni položaj i ono više nema želje (a niti razloga) usvajati puzanje i klečanje.
Zdrava djeca, u konačnici ipak usvoje samostalno i ispravno ustajanje, no ipak kasnije motoričke sposobnosti su nešto lošije (spretnost u aktivnostima na podu i slabije obrane pri padovima). U djece s poteškoćama motoričkog razvoja je pogotovu važno poštivati prirodni slijed i slušati upute stručnjaka.
Uporaba hodalica kod djece
Naprijed navedeno je jedan od razloga zbog kojih se ne preporuča uporaba hodalica.
Osim što su hodalice i značajni izvor opasnosti za ozljeđivanje djeteta, nije moguća niti kontrola pokreta nogu očima koja je potrebna za razvoj koordinacije. Dakle u fazi dok dijete ne ustaje samostalno treba sprovoditi igre na podlozi. To može biti pod ili veći krevet, s time da prednost imaju tvrđe podloge. U stojećem položaju neka se djeca većinom postavljaju na prste, i u tim slučajevima se preporuča koristiti čvrste duboke cipelice koje će osigurati postavljanje na puno stopalo. Djeca koja se oslanjaju na puna stopala mogu biti bosa ili u čarapicama sa protukliznom površinom.
Obzirom da se u prve dvije godine u stopalu još uvijek nalaze masni jastučići nije potrebno koristiti cipelice sa uloškom koji podupire uzdužni svod stopala. Tek nakon 2 ili 3 godine, ukoliko postoji značajno iskrivljenje stopala prema unutra (skočni zglob se „ruši“ prema unutra) stručnjak će odrediti uloške koji u pravilu imaju zadebljanje ispod unutarnjeg dijela pete koje se nastavlja u potporu uzdužnog svoda stopala. Time se stopalo vraća u uspravni položaj. Potpora za poprečni svod (predio stopala ispred prstiju) se ne postavlja, načelno do školske dobi.
Usvajanje novih vještina kod djece
U daljnjem razvoju dijete usvaja nove vještine, može ustati iz čučnja bez pomoći ruku, počinje trčati (u početku raširenih ruku loveći ravnotežu, a kasnije koordinira pokrete ruku sa pokretima tijela), spretno se spuštati s kreveta, hodati po stepenicama (prvo stepenicu po stepenicu s obje noge a potom samo s jednom) te bacati i loviti loptu. Poštivajući mjere opreza, dijete se može igrati na spravama i poligonima koje su primjerene za njegovu dob (igrališta u parkovima, igraonice). Nažalost, navedeni poligoni nemaju oznake o dobnoj prikladnosti na pojedinim spravama te je potreban oprez! Načelno, djeca nužno trebaju puno prostora, kretanja i različitih mogućnosti učenja i uvježbavanja motoričkih vještina. Nije rijetkost vidjeti mlađe školsko dijete koje boravi većinu vremena u školi i stanu, učeći, gledajući TV ili igrajući igrice kako ima značajnih motoričkih poteškoća kao što su manjak snage i koordiniranosti pokreta.
Prekomjerna urbanizacija gradskih središta je proteklih desetljeća značajno smanjila prostor za igru i slobodno kretanje. S druge strane, suvremeni način života i visoki stupanj radnog opterećenja roditelja ne omogućava njihovo dostatno angažiranje na odvođenju djece na tjelesne aktivnosti. Jedna od posljedica ovih promjena je i nevjerojatno povećanje učestalosti debljine djece.
Debljina, osim što donosi povećani rizik od mnogih bolesti, značajno ograničava i mogućnost bavljenja tjelesnim aktivnostima što dovodi do daljnjeg debljanja i usporavanja razvoja motorike. Pretila djeca zahtjevaju uključivanje u specijalizirane programe tjelesnih aktivnosti koji se sprovode pod budnom paskom stručnjaka kineziologa.
Ranim uključivanjem u stručne programe programiranih tjelesnih aktivnosti (postoje u nekim vrtićima) i u sportske klubove postižu se odlični rezultati u unapređenju tjelesnog i duševnog zdravlja djece.
Vježbe za razvoj motorike kod djece
Vježbe za finu motoriku
- Hvatanje sitnih predmeta.
- Crtanje i bojanje.
- Slaganje kockica.
Vježbe za grubu motoriku
- Puzanje i kotrljanje.
- Skakanje i preskakanje prepreka.
- Penjanje po stepenicama.
Nekoliko riječi o razvoju fine motorike kod djece
Fina motorika predstavlja skup radnji koje angažiraju male skupine mišića i zahtijevaju dobru koordiniranost djelovanja pojedinih skupina moždanih stanica. U postotku je najveći broj stanica kore velikog mozga koje su zadužene za motoriku zadužen za radnje koje obavljaju prsti. Stoga se u razvoju djeteta, sukladno razvoju mozga mogu zapaziti promjene kao što je:
- hvatanje predmeta s obje ruke, potom samo s jednom
- prinošenje predmeta ustima
- prebacivanje iz ruke u ruku
- hvatanje vrškovima palca i kažiprsta
- biranje gumbića na mobitelu i daljinskom upravljaču
- listanje slikovnice
- pokreti odvrtanja i zavrtanja
- hvatanje olovke – prvo punom šakom a potom ispravno
- zatvaranje patentnog zatvarača („ciferšlusa“)
- otkopčavanje i zakopčavanje gumba
- vezivanje vezica na cipelama
- urednost u ispunjavanju bojanke, pisanju i sl.
U ove se djece može zamijetiti nespretnost, predmeti češće ispadaju iz ruke i postoje nepreciznosti u izvođenju pojedinih pokreta. Ponekad se dogodi da dijete zbog poteškoća u finoj motorici izbjegava određene radnje – npr. ne voli crtati i pisati, neuredno popunjava bojanku, ružno i sporo piše. Često se ovaj znak ne prepozna dovoljno rano, tumači se krivo da dijete nema sklonost za određene fine radnje te se one zapostavljaju. Dolaskom u školu, gdje je normirana brzina i urednost pisanja, dijete se može suočiti sa problemima. Stoga treba obratiti pozornost na navedene sposobnosti i u slučaju sumnje treba upozoriti liječnika kako bi se pravovremeno započelo liječenje.
Savjeti roditeljima za poticanje motoričkog razvoja
- Omogućite sigurno okruženje za igru.
- Potaknite fizičku aktivnost kroz igru.
- Izbjegavajte hodalice.
- Pratite prirodni razvojni slijed pokreta.
Problemi uzrokovani prekomjernom urbanizacijom
Manjak fizičke aktivnosti zbog ograničenih prostora i prekomjerne upotrebe ekrana rezultira:
- Debljinom kod djece.
- Lošijom koordinacijom i snalažljivošću u prostoru.
Stručni programi fizičke aktivnosti u vrtićima i sportskim klubovima mogu značajno unaprijediti motoričke sposobnosti djece.
Zaključno, kretanje je jednako važno za naše zdravlje kao što je prehrana, voda i zrak. Roditelji će vlastitim tjelesnim aktivnostima unaprijediti vlastito zdravlje, spriječiti nastanak mnogih bolesti ali i stvoriti naviku kod svoje djece.
Preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije osigurati djeci dnevno minimalno 1 sat tjelesnih aktivnosti.
Za sva dodatna pitanja i nedoumice vezane uz motorički razvoj djteta, možete kontaktirati prof. dr. sc. Milivoja Jovančevića putem LittleDot platforme koristeći LittleDot aplikaciju.
LittleDot preuzimanje za Android i iOS.
