Naša je kći od rođenja zahtjevna beba. Živimo u kući s bakom i djedom i svi se njome bave. Puno je na rukama, ponekad i cio dan. S njom se sve radi, puno joj se priča. Od malena je bila cendrava, ali to smo pripisivali zubićima i grčevima. Noću se zbog dojenja budila i po 10 puta, a odlazak na spavanje predstavlja barem dvosatnu borbu. Najčešće zaspi na rukama. Danju ne voli spavati. Prije otprilike mjesec dana počela je pružati otpor pri presvlačenju, stavljanju na leđa. Počne se bacati i vrištati. Ponekad počne cendrati i vrištati, i tada ne pomaže nosanje jer nas odguruje, ne želi sama sjediti ili ležati, a ako joj se ponudi kakav predmet, živčano ga baca. Sinoć smo je pustili da se ispuše na podu. Vrištala je dok nije pocrvenjela, ali bez suza, lupajući rukama i nogama po podu. Majka ju je podigla, ali ona je i u naručju nastavila vikati i glavicom lupati po maminu ramenu. Ispad bijesa trajao je dva sata prije nego što je zaspala. Navečer se dva puta probudila vrišteći i dižući ruke da je se podigne. Nije bolesna, pedijatar ju je pregledao dan prije. Sita je. Priznajemo mogućnost da je umorna, ali svaki naš pokušaj uspavljivanja završio bi još jačim vrištanjem. Na izmaku smo snaga i ne znamo kako se postaviti prema ovom problemu.

Ako se sve navedeno učestalo ponavlja, mora se napraviti obrada. Prvo pregled kod neuropedijatra, a ako je sve u redu, pregled i savjetovanje kod psihologa.

Mojoj je kćeri 9 godina. Ne smijem nikamo otići jer ona vrišti i plače. Izluđuje cijelu obitelj. Kako joj pomoći?

Svakako potražite savjet psihologa.

Moj sinčić danas ima točno 13 mjeseci, ali nije još prohodao. Podiže se na prste i ne smije se pustiti sam. Je li to normalno i trebamo li se obratiti liječniku?

Sva djeca ne moraju prohodati točno s 12 mjeseci – netko prohoda ranije, netko kasnije. Treba pratiti, poticati ga. Možete se javiti i svom pedijatru da procijeni motoriku.