Pregled vida djeteta predškolske dobi rutinski je pri svakom pedijatrijskom sistematskom pregledu. Pedijatar gledajući dijete odmah može zamijetiti ima li dijete strabizam (gleda li u „križ“, tj. „škilji li“), jesu li mu rasporci jednaki, kapci simetrično otvoreni, zjenice bistre, simetrične, reagiraju li na svjetlo… Važno je znati nose li roditelji naočale i kakve probleme s vidom imaju (astigmatizam, veću dioptriju…). Pedijatar također ima podatak je li u trudnoći, tijekom porodai u ranoj novorođenačkoj dobi bilo kakvih odstupanja u vezi s vidom. Ako pedijatar primijeti bilo kakvo odstupanje, sigurno će uputiti dijete na okulistički pregled već i u dobi manjoj od godine dana. U mlađeg djeteta teže je točno procijeniti sam vid pa se čak i u okulističkim ambulantama rade neizravne metode procjene vida.Zato je dobar pokazatelj razgovor s roditeljima. Npr., kada roditelj primijeti da dijete ne vidi sliku na ekranu televizora pa se primiče bliže negoli je uobičajeno, da slikovnice primiče vrlo blizu nosića… Svaki podatak koji dade majka, kad joj se čini kako s djetetovim vidom nešto nije u redu, dragocjen je pokazatelj i pedijatar može procijeniti hoće li dijete uputiti okulistu ili će ga pratiti neko vrijeme.