Rana intervencija kod djece s teškoćama u razvoju

Često se uz djecu s teškoćama u razvoju spominje i pojam rana intervencija koja se definira kroz sve oblike poticanja orijentiranog prema djeci i savjetovanja orijentiranog prema roditeljima koji se primijenjuju kao izravne i neposredne posljedice nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće.

Rana intervencija uključuje dijete kao i njegove roditelje, obitelj i širu socijalnu mrežu, a osnovni joj je cilj osnažiti razvoj i prevenirati neželjene posljedice.

Za djecu s teškoćama u razvoju jako je važno postaviti što ranije točnu dijagnozu, ako je moguće. Za neke bolesti zbog dobi i intenzivnog razvoja djeteta konačnu dijagnozu nije moguće odmah postaviti. Potrebno je redovito  praćenje i kontrole kod jednog ili više subspecijalista.

No od svega je najvažnije da se započne što ranija rehabilitacija kako bi se beba mogla što prije što bolje razviti, optimalno sa svojim mogućnostima. Uvijek se spominje „plasticitet“ mozga bebe (mozak bebe uz odgovarajuće vježbice može razviti nove, zdrave centre za određene aktivnosti) koja ako se započne rehabilitacija u najranijoj dobi može itekako poboljšati razvoj i buduću kvalitetu života djeteta.

Ustanove za rehabilitaciju  na žalost još uvijek ima premalo a većinom  su u velikim gradovima a djeca se uključuju ovisno o vrsti oštećenja. To su npr. za djecu s neuromotornim smetnjama – Specijalizirana bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak,  djecu s oštećennjem vida Centar za odgoj i obrazovanje „ Vinko Bek“, govornim poteškoćama- SUVAG, Centar za autizam Dubrava i mnoge druge.

Za dijete s teškoćama u razvoju je najvažnije da se što prije uključi u odgovarajuće rahabilitacione programe ali i da se roditelji educiraju te da sami provode kod kuće,  ono što su naučili od stručnjaka a sve u cilju zdravlja svog djeteta.

 

Uključivanje djece sa teškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne ustanove

Djeca s teškoćama u razvoju se sve više uključuju u redovne predškolske ustanove. Zbog toga većina vrtića ima u svom stručnom timu i psihologa, logopeda i psihologa. Stručni tim može detektirati probleme djece koja redovno kreću u vrtiće ali i provoditi rehabilitacione programe ovisno o kapacitetima vrtića.

Neki vrtići imaju već mogućnosti provođenja rehabilitacionih programa (npr. vrtić „Bajka“ u Zagrebu) jer je opskrbljen sa odgovarajućim brojem rehabilitatora i prostorno bolje opremljen, pa može primiti i veći broj djece s poteškoćama u razvoju.

Za vrijeme boravka u redovnom vrtiću djeci s teškoćama u razvoju, se može pružiti rehabilitacija od strane stručnog tima ali i rehabilitacija i vježbice (fizikalna terapija) koju preporuča izabrani pedijatar a odobrava se od područnog ureda HZZO-a uz uputnicu primarnog pedijatra s opisom odobrenih vježbica, kao fizikalna terapija u kući.

Djeca s teškoćama u razvoju mogu u vrtiću boraviti cijeli dan ali i samo dio dana, prema individualnim mogućnostima djeteta i kapacitetima samog vrtića.

Neka djeca s teškoćama u razvoju trebaju imati i svog osobnog asistenta dok borave u vrtiću. To pravo se više koristi u školskoj dobi, a asistenta dodjeljuje i plaća Ministarstvo prosvjete na prijedlog škole tj. vrtića.

Naravno, pored vrtića dijete s teškoćama u razvoju treba i dodatnu rehabilitaciju u specijaliziranim ustanovama.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja pri Zavodu za mirovinsko osiguranje, osim što ima ulogu određivanja  prava roditelju djece s teškoćama u razvoju, također  preporučuje i rehabilitaciju u određenim specijaliziranim ustanovama (Centar za rehabilitaciju Zagreb-Sloboština, Centar za autizam Dubrava, Specijalizirana bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak,  Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“  i mnoge druge).

Pored ustanova u kojima djeca s teškoćama borave samo dio dana ima ustanova u kojima su djeca s teškoćama u razvoju smještena stalno npr. Bistra.

Školska dob

Kada djeca s teškoćama u razvoju trebaju krenuti u školu, potrebno je da se uredno prijave kao i svi ostali polaznici na Službu za školsku i adolescentnu medicinu- Nastavni zavod za javno zdravstvo, prema mjestu stanovanja odnosno  škole.

Iz medicinske dokumentacije  i pregleda djeteta školski liječnik uz tim stručnjaka iz škole će odrediti da li je dijete za odgodu ili ne. Da li će dijete krenuti u redovnu školu ili nastaviti svoju rehabilitaciju u specijaliziranim ustanovama. Ako kreće u redovnu školu da  li  će se školovati po redovnom,  individualnom ili  prilagođenom programu te da li treba osobnog asistenta.

Udruge civilnog društva

Postoje i Udruge civilnog društva za određene bolesti ili skupine bolesti (npr. Udruge za sindrom Down, Udruge djece sa srčanim bolestima „Veliko srce Malom srcu“ , Udruga Palčići za djecu rođenu prije termina i još brojne druge) te je dobro da se roditelj što prije uključe u rad takvih udruga kako bi se upoznali još bolje s prirodom bolesti svog djeteta, upoznali i druge roditelje koji imaju slične probleme i sa njima razmijenili iskustva. Udruge također mogu pomoći svojim članovima oko ostvarivanja njihovih prava i uputiti ih gdje i kako da ih ostvare.

Neke udruge imaju organizirane i radionice i psihološku potporu za roditelje, te eventualnu mogućnost dodatne rehabilitacije i još niz aktivnosti ovisno o samoj udruzi.